Prema grčkom mitu, Menta je bila nimfa koju je bezuspješno progonio pohotni bog podzemlja Had.

Zaslijepio ju je svojim blještavim kolima, ali ju je od napastovanja spasila kraljica Perzefona pretvorivši je u metvicu.

Metvica je u narodu znana još i kao nana, paprena metvica, menta, pepermint.

Postoji preko 250 vrsta metvica. Najpoznatije su klasasta i paprena metvica.

Smatra se da je metvica porijeklom s Dalekog istoka, a koristi se barem 10.000 godina.

Popularna je u mnogim dijelovima svijeta, a osobito u arapskom, gdje služi kao glavni začin i redovito se pije kao čaj.

I drugdje u svijetu ovaj se čaj stoljećima pije zbog ugodnog okusa i mirisa te brojnih ljekovitih svojstava.

Ljekovitost metvice


Metvica spada među čajeve koje bi uvijek trebalo imati kod kuće, jer dobro dođe kod različitih tegoba.

Sadrži visoku količinu mentola, koji je po mirisu čini prepoznatljivom među tisućama biljaka.

Mentol aktivira receptore osjetljive na hladnoću u koži i sluznici tkiva, zbog čega se javlja osjećaj hlađenja, po kojemu je ova biljka prepoznatljiva.

Mentol je čest sastojak zubnih pasti i vodica. On pomaže u sprečavanju bolesti desni i lošeg daha, a pijenje čaja od metvice općenito pomaže u održavanju oralnog zdravlja.

Metvica je odavno poznata po tome da smiruje probavni trakt, smanjuje bolove u želucu i crijevima, ublažava raznovrsne grčeve i mučnine, osobito one uzrokovane putovanjem.

Pospješuje mršavljenje, jer ima diuretičko djelovanje, potiče metabolizam i smanjuje apetit. Osim toga, čaj i drugi metvičini pripravci pokazali su se vrlo djelotvornima kod sindroma iritabilnog crijeva.

Jedno od primarnih svojstava metvice je ublažavanje stresa. Sadrži veće količine triptofana, od kojeg nastaje serotonin koji podiže raspoloženje.

Smanjuje glavobolje i želučane tegobe prouzrokovane stresom.

Čaj prije spavanja umiruje organizam i pomaže da lakše zaspite.

Metvica sadrži vitamine A, C i druge aktivne tvari poput ružmarinske kiseline koje pomažu u jačanju otpornosti organizma na upale i infekcije.

Ova biljka smanjuje simptome prehlade i suhog kašlja, neutralizira slobodne radikale i sprečava proizvodnju tvari koje potiču upale.

Smatra se da metvica, zahvaljujući ružmarinskoj kiselini, ublažuje alergiju i astmu. Oblozi od metvice pomažu kod alergijskih osipa, dok inhaliranje čaja smanjuje začepljenost dišnih puteva.

Neka istraživanja pokazuju da bi metvica mogla imati i antikancerogena svojstva, jer sadrži perililni alkohol, koji se u testiranjima pokazao zaslužnim za sprečavanje raka debelog crijeva, kože i pluća.

No, za punu potvrdu ovog učinka potrebna su dodatna istraživanja.

Dokazano je da redovito ispijanje čaja od metvice sprečava neželjenu dlakavost na nogama, prsima, licu, leđima i drugim dijelovima tijela uzrokovano povišenim lučenjem muških spolnih hormona.

Ova mirisna biljka...


  • suzbija upale i infekcije
  • pomaže kod astme i alergije
  • jača imunitet
  • pomaže kod probavnih tegoba
  • sprečava bolesti desni i loš zadah
  • potpomaže mršavljenju
  • ublažava stres i nesanicu


Ulje metvice


Eterično ulje metvice sadrži vitamine A i C, omega-3 kiseline te minerale željezo, mangan, magnezij, kalcij, kalij i bakar.

Pogodno je za liječenje brojnih zdravstvenih problema i djeluje slično kao i čaj od metvice.

Odobreno je u službenoj medicini za liječenje migrena, reumatskih tegoba, pruritusa (svrbeža) kože, alergijske upale kože, nadutosti, iritabilnog debelog crijeva, prehlade i kašlja.

U aromaterapiji, ovo se ulje preporučuje oralno uzimati kod tegoba sa žuči i jetrom te aknama.

Povoljno djeluje i kod upaljenih mišića. U neko bazno ulje dodajte par kapi eteričnog ulja metvice i koristite ga u masaži.


Metvica u prehrani


Metvica ima široku upotrebu u prehrani.

Odlično pristaje kao začin u juhama, salatama, jelima od povrća, slasticama i osvježavajućim pićima.

Izvrsno se slaže s povrćem poput rajčica, krastavaca, graška i voćem poput ananasa, limuna, naranče i dinje. Možete ju dodati i u jogurt ili čokoladu!

Čaj od metvice je popularan u Africi i na Bliskom istoku, gdje se poslužuje u posebnim srebrnim šalicama.

Kad pripremate čaj od metvice pamtite da čistoća i kvaliteta vode utječu na okus.

Čajnu žlicu metvice prelijte s 0,2 l vrele vode. Poklopite i pustite da odstoji 5 do 10 minuta. Procijedite i pijte svježe pripremljeni čaj.


Uzgoj i čuvanje


Metvicu možete uzgajati u vrtu, ali znajte da ona voli duboko, humusno i vlažno tlo.

Posadite par sadnica i dobro ih zalijte, a ona će se uskoro brzo proširiti.

Metvica berite pred samu cvatnju, što se događa u različita doba godine. Sušite je u hladu.

Sušenu metvicu čuvajte u dobro zatvorenim staklenim posudama na tamnom mjestu od 9 do 12 mjeseci.

Metvicu ne bi smjele konzumirati trudnice, dojilje, mala djeca, dojenčad, ljudi alergični na mentol i oni koji imaju problema sa želučanom kiselinom.

Prevelike količine čaja od metvice mogu dovesti do proljeva, grčeva, mišićnih bolova, osipa, pospanosti. Pazite da eterično ulje metvice ne dođe u kontakt s očima.
05:13 Unknown

Prema grčkom mitu, Menta je bila nimfa koju je bezuspješno progonio pohotni bog podzemlja Had.

Zaslijepio ju je svojim blještavim kolima, ali ju je od napastovanja spasila kraljica Perzefona pretvorivši je u metvicu.

Metvica je u narodu znana još i kao nana, paprena metvica, menta, pepermint.

Postoji preko 250 vrsta metvica. Najpoznatije su klasasta i paprena metvica.

Smatra se da je metvica porijeklom s Dalekog istoka, a koristi se barem 10.000 godina.

Popularna je u mnogim dijelovima svijeta, a osobito u arapskom, gdje služi kao glavni začin i redovito se pije kao čaj.

I drugdje u svijetu ovaj se čaj stoljećima pije zbog ugodnog okusa i mirisa te brojnih ljekovitih svojstava.

Ljekovitost metvice


Metvica spada među čajeve koje bi uvijek trebalo imati kod kuće, jer dobro dođe kod različitih tegoba.

Sadrži visoku količinu mentola, koji je po mirisu čini prepoznatljivom među tisućama biljaka.

Mentol aktivira receptore osjetljive na hladnoću u koži i sluznici tkiva, zbog čega se javlja osjećaj hlađenja, po kojemu je ova biljka prepoznatljiva.

Mentol je čest sastojak zubnih pasti i vodica. On pomaže u sprečavanju bolesti desni i lošeg daha, a pijenje čaja od metvice općenito pomaže u održavanju oralnog zdravlja.

Metvica je odavno poznata po tome da smiruje probavni trakt, smanjuje bolove u želucu i crijevima, ublažava raznovrsne grčeve i mučnine, osobito one uzrokovane putovanjem.

Pospješuje mršavljenje, jer ima diuretičko djelovanje, potiče metabolizam i smanjuje apetit. Osim toga, čaj i drugi metvičini pripravci pokazali su se vrlo djelotvornima kod sindroma iritabilnog crijeva.

Jedno od primarnih svojstava metvice je ublažavanje stresa. Sadrži veće količine triptofana, od kojeg nastaje serotonin koji podiže raspoloženje.

Smanjuje glavobolje i želučane tegobe prouzrokovane stresom.

Čaj prije spavanja umiruje organizam i pomaže da lakše zaspite.

Metvica sadrži vitamine A, C i druge aktivne tvari poput ružmarinske kiseline koje pomažu u jačanju otpornosti organizma na upale i infekcije.

Ova biljka smanjuje simptome prehlade i suhog kašlja, neutralizira slobodne radikale i sprečava proizvodnju tvari koje potiču upale.

Smatra se da metvica, zahvaljujući ružmarinskoj kiselini, ublažuje alergiju i astmu. Oblozi od metvice pomažu kod alergijskih osipa, dok inhaliranje čaja smanjuje začepljenost dišnih puteva.

Neka istraživanja pokazuju da bi metvica mogla imati i antikancerogena svojstva, jer sadrži perililni alkohol, koji se u testiranjima pokazao zaslužnim za sprečavanje raka debelog crijeva, kože i pluća.

No, za punu potvrdu ovog učinka potrebna su dodatna istraživanja.

Dokazano je da redovito ispijanje čaja od metvice sprečava neželjenu dlakavost na nogama, prsima, licu, leđima i drugim dijelovima tijela uzrokovano povišenim lučenjem muških spolnih hormona.

Ova mirisna biljka...


  • suzbija upale i infekcije
  • pomaže kod astme i alergije
  • jača imunitet
  • pomaže kod probavnih tegoba
  • sprečava bolesti desni i loš zadah
  • potpomaže mršavljenju
  • ublažava stres i nesanicu


Ulje metvice


Eterično ulje metvice sadrži vitamine A i C, omega-3 kiseline te minerale željezo, mangan, magnezij, kalcij, kalij i bakar.

Pogodno je za liječenje brojnih zdravstvenih problema i djeluje slično kao i čaj od metvice.

Odobreno je u službenoj medicini za liječenje migrena, reumatskih tegoba, pruritusa (svrbeža) kože, alergijske upale kože, nadutosti, iritabilnog debelog crijeva, prehlade i kašlja.

U aromaterapiji, ovo se ulje preporučuje oralno uzimati kod tegoba sa žuči i jetrom te aknama.

Povoljno djeluje i kod upaljenih mišića. U neko bazno ulje dodajte par kapi eteričnog ulja metvice i koristite ga u masaži.


Metvica u prehrani


Metvica ima široku upotrebu u prehrani.

Odlično pristaje kao začin u juhama, salatama, jelima od povrća, slasticama i osvježavajućim pićima.

Izvrsno se slaže s povrćem poput rajčica, krastavaca, graška i voćem poput ananasa, limuna, naranče i dinje. Možete ju dodati i u jogurt ili čokoladu!

Čaj od metvice je popularan u Africi i na Bliskom istoku, gdje se poslužuje u posebnim srebrnim šalicama.

Kad pripremate čaj od metvice pamtite da čistoća i kvaliteta vode utječu na okus.

Čajnu žlicu metvice prelijte s 0,2 l vrele vode. Poklopite i pustite da odstoji 5 do 10 minuta. Procijedite i pijte svježe pripremljeni čaj.


Uzgoj i čuvanje


Metvicu možete uzgajati u vrtu, ali znajte da ona voli duboko, humusno i vlažno tlo.

Posadite par sadnica i dobro ih zalijte, a ona će se uskoro brzo proširiti.

Metvica berite pred samu cvatnju, što se događa u različita doba godine. Sušite je u hladu.

Sušenu metvicu čuvajte u dobro zatvorenim staklenim posudama na tamnom mjestu od 9 do 12 mjeseci.

Metvicu ne bi smjele konzumirati trudnice, dojilje, mala djeca, dojenčad, ljudi alergični na mentol i oni koji imaju problema sa želučanom kiselinom.

Prevelike količine čaja od metvice mogu dovesti do proljeva, grčeva, mišićnih bolova, osipa, pospanosti. Pazite da eterično ulje metvice ne dođe u kontakt s očima.

Mnogi od nas kao djeca otpuhivali su sjemenje ovog cvijeta na sve četiri strane svijeta. 

Popularnom maslačku latinski je naziv Taraxacum officinale, a potječe iz Europe i sjeverne Azije.

Tijekom stoljeća nadjenuta su mu mnoga imena; gorko zelje, konjska žućenica, popovo gumance, mliječnjak, radič, regrat, talijanska salata i drugo.

Maslačak je jeftin i pristupačan lijek i hrana, a sada je idealno vrijeme za berbu, jer mu je počela sezona.

Ljekovitost maslačka


Lišće maslačka po vitaminskom bogatstvu nadmašuje čak špinat i rajčicu.

Sadrži vitamine A, B2, C, D i G, te minerale kalij, natrij, kalcij, fosfor i željezo.

Kao moćan diuretik, blagotvoran je za bubrege i mokraćne organe.

Osim što ima diuretska svojstva, potiče stvaranje žuči, čisti jetru, pomaže kod alergija i smanjuje kolesterol.

Zbog brojnih hranjivih tvari koje sadrži, lišće maslačka preporučuje se kao dodatak prehrani za trudnice i žene u postmenopauzi.

Maslačak je općenito povoljan za ženska oboljenja, a osobito za sprečavanje i liječenje bolesti dojki, cista, karcinoma, otečenosti i kod problema s dojenjem.


Čaj od korijena maslačka


Korijen maslačka moćan je lijek za jetru i želudac.

Šest šalica čaja od korijena maslačka dnevno navodno mogu izliječiti hepatitis u roku od dva tjedna.

Fitoterapija s ovim čajem liječi svakovrsne tegobe. Preporučuje se kod probavnih tegoba, nedovoljnog lučenja žuči, visokog tlaka i manjka apetita.


Stabljike i cvjetovi


Stabljike maslačka pospješuju rastvaranje žuči, reguliraju metabolizam te pročišćavaju krv i želudac.

Narodna ih medicina preporučuje protiv dijabetesa i za uklanjanje bradavica. Mažite bradavice mlijekom od stabljika maslačka dok ne otpadnu.

Od cvjetova ove biljke dobiva se sirup, kojeg ponekad nazivaju i medom, zbog njihove sličnosti u strukturi.

Taj sirup čisti i jača krv i probavu, a pomaže i kod kašlja.


Maslačak u kulinarstvu


Maslačak je lako dostupna i ukusna samonikla biljka koju uvijek možete brati i jesti tijekom njene sezone.

Možete ga koristiti poput špinata - dodati u salatu, umak, tijesto, rižu, juhu. Možete od njega napraviti zeleni kašasti sok.

Cvjetove maslačka možete pohati ili dodavati salatama, dok neotvorene pupoljke konzervirati poput kapara.

Lišće maslačka najbolje je sakupljati u proljeće, kad još nema gorkog soka.

Cvjetovi se beru za sunčanog vremena, najbolje oko podneva kad su svi cvjetovi otvoreni.

Recepti od maslačka



Kava od korijenja maslačka

Iskopajte korijenje u proljeće, operite ga, razrežite i ispržite u pećnici. Sameljite ga u mlincu za kavu. Pripremajte ga samostalno poput kave ili kao dodatak jutarnjoj kavi.



Čaj od korijenja i lišća maslačka

Stavite šaku svježeg korijena i/ili lišća maslačka na litru vruće vode. Procijedite nakon deset minuta.

Pijte 3 šalice dnevno.


Zeleni kašasti sok od maslačka

Sastojci:


  • 1 banana
  • 300 ml vode
  • 100 g šumskog voća (svježeg ili smrznutog)
  • 100 g listova maslačka
  • 1 žlica smeđeg šećera ili javorovog sirupa (opcionalno)



Priprema:

Sve sastojke stavite u blender i meljite 1-2 minute. Sok popijte odmah, malim gutljajima. Ova količina soka je dovoljna za 1 obrok za jednu osobu.


Kremasti umak od maslačka


Sastojci:


  • 1 kg listova i stabljika maslačka
  • malo maslinova ulja
  • 2 mlada luka
  • 1 manja slatka crvena paprika
  • 3 češnja češnjaka
  • 400 ml vrhnja
  • sol, papar
  • malo muškatnog oraščića


Priprema:

Sitno nasjeckajte povrće, a maslačkovo lišće na tanke trakice. Na srednjoj temperaturi u većoj tavi malo popirjajte mladi luk, češnjak i papriku, pa dodajte stabljike maslačka i pirjajte još par minuta.

Dodajte listove, začinite i pirjajte dok sva tekućina ne ispari, pa dodajte vrhnje.

Kuhajte i miješajte dok se ne formira gusti umak, za što je potrebno oko pet minuta.
05:10 Unknown

Mnogi od nas kao djeca otpuhivali su sjemenje ovog cvijeta na sve četiri strane svijeta. 

Popularnom maslačku latinski je naziv Taraxacum officinale, a potječe iz Europe i sjeverne Azije.

Tijekom stoljeća nadjenuta su mu mnoga imena; gorko zelje, konjska žućenica, popovo gumance, mliječnjak, radič, regrat, talijanska salata i drugo.

Maslačak je jeftin i pristupačan lijek i hrana, a sada je idealno vrijeme za berbu, jer mu je počela sezona.

Ljekovitost maslačka


Lišće maslačka po vitaminskom bogatstvu nadmašuje čak špinat i rajčicu.

Sadrži vitamine A, B2, C, D i G, te minerale kalij, natrij, kalcij, fosfor i željezo.

Kao moćan diuretik, blagotvoran je za bubrege i mokraćne organe.

Osim što ima diuretska svojstva, potiče stvaranje žuči, čisti jetru, pomaže kod alergija i smanjuje kolesterol.

Zbog brojnih hranjivih tvari koje sadrži, lišće maslačka preporučuje se kao dodatak prehrani za trudnice i žene u postmenopauzi.

Maslačak je općenito povoljan za ženska oboljenja, a osobito za sprečavanje i liječenje bolesti dojki, cista, karcinoma, otečenosti i kod problema s dojenjem.


Čaj od korijena maslačka


Korijen maslačka moćan je lijek za jetru i želudac.

Šest šalica čaja od korijena maslačka dnevno navodno mogu izliječiti hepatitis u roku od dva tjedna.

Fitoterapija s ovim čajem liječi svakovrsne tegobe. Preporučuje se kod probavnih tegoba, nedovoljnog lučenja žuči, visokog tlaka i manjka apetita.


Stabljike i cvjetovi


Stabljike maslačka pospješuju rastvaranje žuči, reguliraju metabolizam te pročišćavaju krv i želudac.

Narodna ih medicina preporučuje protiv dijabetesa i za uklanjanje bradavica. Mažite bradavice mlijekom od stabljika maslačka dok ne otpadnu.

Od cvjetova ove biljke dobiva se sirup, kojeg ponekad nazivaju i medom, zbog njihove sličnosti u strukturi.

Taj sirup čisti i jača krv i probavu, a pomaže i kod kašlja.


Maslačak u kulinarstvu


Maslačak je lako dostupna i ukusna samonikla biljka koju uvijek možete brati i jesti tijekom njene sezone.

Možete ga koristiti poput špinata - dodati u salatu, umak, tijesto, rižu, juhu. Možete od njega napraviti zeleni kašasti sok.

Cvjetove maslačka možete pohati ili dodavati salatama, dok neotvorene pupoljke konzervirati poput kapara.

Lišće maslačka najbolje je sakupljati u proljeće, kad još nema gorkog soka.

Cvjetovi se beru za sunčanog vremena, najbolje oko podneva kad su svi cvjetovi otvoreni.

Recepti od maslačka



Kava od korijenja maslačka

Iskopajte korijenje u proljeće, operite ga, razrežite i ispržite u pećnici. Sameljite ga u mlincu za kavu. Pripremajte ga samostalno poput kave ili kao dodatak jutarnjoj kavi.



Čaj od korijenja i lišća maslačka

Stavite šaku svježeg korijena i/ili lišća maslačka na litru vruće vode. Procijedite nakon deset minuta.

Pijte 3 šalice dnevno.


Zeleni kašasti sok od maslačka

Sastojci:


  • 1 banana
  • 300 ml vode
  • 100 g šumskog voća (svježeg ili smrznutog)
  • 100 g listova maslačka
  • 1 žlica smeđeg šećera ili javorovog sirupa (opcionalno)



Priprema:

Sve sastojke stavite u blender i meljite 1-2 minute. Sok popijte odmah, malim gutljajima. Ova količina soka je dovoljna za 1 obrok za jednu osobu.


Kremasti umak od maslačka


Sastojci:


  • 1 kg listova i stabljika maslačka
  • malo maslinova ulja
  • 2 mlada luka
  • 1 manja slatka crvena paprika
  • 3 češnja češnjaka
  • 400 ml vrhnja
  • sol, papar
  • malo muškatnog oraščića


Priprema:

Sitno nasjeckajte povrće, a maslačkovo lišće na tanke trakice. Na srednjoj temperaturi u većoj tavi malo popirjajte mladi luk, češnjak i papriku, pa dodajte stabljike maslačka i pirjajte još par minuta.

Dodajte listove, začinite i pirjajte dok sva tekućina ne ispari, pa dodajte vrhnje.

Kuhajte i miješajte dok se ne formira gusti umak, za što je potrebno oko pet minuta.
Bosiljak dobrobiti bosiljka

Bosiljak (lat. Ocimum basilicum) je grmasta i vrlo mirisna biljka, ovalnih i najčešće zelenih listova.

Postoji oko šezdeset vrsta bosiljka i sve su različite u izgledu i okusu.

Raste u raznim dijelovima svijeta, a prvotno je uzgojen u tropskoj Aziji.

Prvi pisani trag o bosiljku star je četiri milenija i potječe iz starog Egipta.

Riječ bosiljak (tal. basilico, engl. basil) dolazi od grčkog basilikon, što znači kraljevski i odražava poštovanje drevnih kultura prema ovoj biljci.

Rimljani su ga poistovjećivali s ljubavlju i odanošću te se vjerovalo da će muškarac zauvijek voljeti ženu od koje primi grančicu bosiljka.

U Indiji su bosiljak njegovali kao simbol dobrodošlice, a u ayurvedi jedna od vrsta bosiljka (tulsi, lat. Ocimum tenuiflorum) koristi se za liječenje mnogih bolesti - dijabetesa, astme, impotencije, bubrežnih kamenaca, neplodnosti i alergija.

Snažan antioksidans

Bosiljak je poznat po činjenici da ima jaka antioksidativna svojstva. Prema ORAC ljestvici sušeni bosiljak ima čak 61.000 jedinica.

Antioksidansi koje prirodno pronalazimo u bosiljku štite tijelo od oštećenja uzrokovanih slobodnim radikalima, sprečavaju starenje stanica i nastanak nekolikih vrsta raka.

Antioksidansi su važan dio zdrave prehrane i zdravog načina života, a bosiljak je njihov pouzdan i djelotvoran izvor.

Jedan od antioksidansa iz bosiljka je beta-karoten. Beta-karoten, koji se u tijelu pretvara u vitamin A, sprečava oksidaciju kolesterola u krvotoku i na takav način štiti srce i krvne žile.

Oštećenja izazvana slobodnim radikalima doprinose razvoju mnogih drugih bolesti, uključujući astmu, osteoartritis i reumatoidni artritis. Beta-karoten iz bosiljka je odličan način prevencije ovih bolesti.


Štiti srce i krvne žile

Bosiljak je dobar izvor vitamina B6 i magnezija.

Vitamin B6 sprečava nakupljanje potencijalno opasne molekule homocistein.

Iako je homocistein proizvod prirodnog staničnog procesa, može oštetiti stijenke žila ako se brzo ne pretvori u neškodljivu molekulu, a B6 u toj pretvorbi igra ključnu ulogu.

Magnezij promiče zdravlje kardiovaskularnog sustava pomažući opuštanju mišića i krvnih žila. Tako pospješuje protok krvi i smanjuje rizik od nepravilnog srčanog ritma.

Magnezij osnažuje srčani mišić i djeluje preventivno protiv infarkta.

Prirodni antibiotik


Istraživanja su pokazala da ulje bosiljka povoljno djeluje na imunološki sustav.

Svježi listovi i ulje bosiljka imaju antibakterijska i antiseptička svojstva te mogu se koristiti u liječenju infekcija.

Bosiljak možete koristiti i lokalno - listovi bosiljka stavljeni na rane sprečavaju bakterijske infekcije.

Blagodati bosiljka

• snažan je antioksidans
• ima antibakterijska svojstva
• jača imunološki sustav
• sprečava oksidaciju kolesterola
• štiti srce i krvne žile
• pomaže u borbi protiv infekcija
• smanjuje upale uzrokovane artritisom

Bosiljak u kulinarstvu

Mirisni listovi bosiljka koriste se u mnogim kuhinjama i slažu se s različitim vrstama jela.

Da bi zadržali njegov okus, bosiljak dodajte jelu pri kraju. Kada god možete, izaberite svježi bosiljak, jer ima intenzivniji okus u odnosu na sušeni.

Slavu i prepoznatljivost u kuhinjama diljem svijeta, bosiljak je zaradio s Pesta Genovese, zelenim umakom od bosiljka, pinjola i parmezana.

Od svježe nasjeckanog bosiljka s češnjakom i maslinovim uljem možete pripremiti odličan bezmliječni umak, koji možete poslužiti uz razna jela kao što su tjestenina, riža i bruschette.

Od bosiljka možete pripremiti i jednostavni ledeni desert. Pomiješajte nasjeckani bosiljak s limunovim sokom, sokom šećerne trske i vodom te smjesu zamrznite kao kockice leda.

Kad se zamrzne, blenderom ih usitnite i poslužite kao ledeni desert u mediteranskom stilu.

Ili, napravite svježu, ukusnu i višebojnu talijansku salatu od svježeg bosiljka, sira mocarele i režnjeva rajčice.

Popijte osnažujući čaj bosiljka koji ste pripremili tako što ste nasjeckane listove bosiljka prelili vrućom vodom, ostavili stajati osam minuta i nakon toga procijedili. 
05:02 Unknown
Bosiljak dobrobiti bosiljka

Bosiljak (lat. Ocimum basilicum) je grmasta i vrlo mirisna biljka, ovalnih i najčešće zelenih listova.

Postoji oko šezdeset vrsta bosiljka i sve su različite u izgledu i okusu.

Raste u raznim dijelovima svijeta, a prvotno je uzgojen u tropskoj Aziji.

Prvi pisani trag o bosiljku star je četiri milenija i potječe iz starog Egipta.

Riječ bosiljak (tal. basilico, engl. basil) dolazi od grčkog basilikon, što znači kraljevski i odražava poštovanje drevnih kultura prema ovoj biljci.

Rimljani su ga poistovjećivali s ljubavlju i odanošću te se vjerovalo da će muškarac zauvijek voljeti ženu od koje primi grančicu bosiljka.

U Indiji su bosiljak njegovali kao simbol dobrodošlice, a u ayurvedi jedna od vrsta bosiljka (tulsi, lat. Ocimum tenuiflorum) koristi se za liječenje mnogih bolesti - dijabetesa, astme, impotencije, bubrežnih kamenaca, neplodnosti i alergija.

Snažan antioksidans

Bosiljak je poznat po činjenici da ima jaka antioksidativna svojstva. Prema ORAC ljestvici sušeni bosiljak ima čak 61.000 jedinica.

Antioksidansi koje prirodno pronalazimo u bosiljku štite tijelo od oštećenja uzrokovanih slobodnim radikalima, sprečavaju starenje stanica i nastanak nekolikih vrsta raka.

Antioksidansi su važan dio zdrave prehrane i zdravog načina života, a bosiljak je njihov pouzdan i djelotvoran izvor.

Jedan od antioksidansa iz bosiljka je beta-karoten. Beta-karoten, koji se u tijelu pretvara u vitamin A, sprečava oksidaciju kolesterola u krvotoku i na takav način štiti srce i krvne žile.

Oštećenja izazvana slobodnim radikalima doprinose razvoju mnogih drugih bolesti, uključujući astmu, osteoartritis i reumatoidni artritis. Beta-karoten iz bosiljka je odličan način prevencije ovih bolesti.


Štiti srce i krvne žile

Bosiljak je dobar izvor vitamina B6 i magnezija.

Vitamin B6 sprečava nakupljanje potencijalno opasne molekule homocistein.

Iako je homocistein proizvod prirodnog staničnog procesa, može oštetiti stijenke žila ako se brzo ne pretvori u neškodljivu molekulu, a B6 u toj pretvorbi igra ključnu ulogu.

Magnezij promiče zdravlje kardiovaskularnog sustava pomažući opuštanju mišića i krvnih žila. Tako pospješuje protok krvi i smanjuje rizik od nepravilnog srčanog ritma.

Magnezij osnažuje srčani mišić i djeluje preventivno protiv infarkta.

Prirodni antibiotik


Istraživanja su pokazala da ulje bosiljka povoljno djeluje na imunološki sustav.

Svježi listovi i ulje bosiljka imaju antibakterijska i antiseptička svojstva te mogu se koristiti u liječenju infekcija.

Bosiljak možete koristiti i lokalno - listovi bosiljka stavljeni na rane sprečavaju bakterijske infekcije.

Blagodati bosiljka

• snažan je antioksidans
• ima antibakterijska svojstva
• jača imunološki sustav
• sprečava oksidaciju kolesterola
• štiti srce i krvne žile
• pomaže u borbi protiv infekcija
• smanjuje upale uzrokovane artritisom

Bosiljak u kulinarstvu

Mirisni listovi bosiljka koriste se u mnogim kuhinjama i slažu se s različitim vrstama jela.

Da bi zadržali njegov okus, bosiljak dodajte jelu pri kraju. Kada god možete, izaberite svježi bosiljak, jer ima intenzivniji okus u odnosu na sušeni.

Slavu i prepoznatljivost u kuhinjama diljem svijeta, bosiljak je zaradio s Pesta Genovese, zelenim umakom od bosiljka, pinjola i parmezana.

Od svježe nasjeckanog bosiljka s češnjakom i maslinovim uljem možete pripremiti odličan bezmliječni umak, koji možete poslužiti uz razna jela kao što su tjestenina, riža i bruschette.

Od bosiljka možete pripremiti i jednostavni ledeni desert. Pomiješajte nasjeckani bosiljak s limunovim sokom, sokom šećerne trske i vodom te smjesu zamrznite kao kockice leda.

Kad se zamrzne, blenderom ih usitnite i poslužite kao ledeni desert u mediteranskom stilu.

Ili, napravite svježu, ukusnu i višebojnu talijansku salatu od svježeg bosiljka, sira mocarele i režnjeva rajčice.

Popijte osnažujući čaj bosiljka koji ste pripremili tako što ste nasjeckane listove bosiljka prelili vrućom vodom, ostavili stajati osam minuta i nakon toga procijedili. 
Caj za probavu

Dobrobiti biljnih čajeva

Zima je idealno vrijeme da zašećerene sokove zamijenite kvalitetnim biljnim čajevima koji su poznati po svojim ljekovitim svojstvima, a koji vam mogu pomoći kod problema kao što su opstipacija, nadutost, grčevi i težina u trbuhu. Uz sve dobrobiti koje nam pružaju oni nam i pomažu da povećamo unos prijeko potrebne tekućine.


Biljni čajevi koji blagotvorno utječu na probavu:

1. Čaj od anisa (jedan od najdjelotvornijih biljaka za liječenje probavnih smetnji, posebno za probleme poput tromosti crijeva, nadutosti i mučnine)

2. Čaj od komorača (smiruje crijeva)

3. Čaj od đumbira (đumbir opušta probavni trakt, pravi je melem za želudac i crijeva i dopušta hrani da prolazi kroz njega glatko, bez zadržavanja)

4. Čaj od anđelike (dobar digestiv, stimulira probavni sustav)

5. Čaj od kamilice (pospješuje probavu i smiruje grčeve)

6. Čaj od koprive (stimulira rad crijeva)

7. Čaj od maslačka (korijen maslačka djeluje na čišćenje jetre, debelog i tankog crijeva)

8. Čaj od sikavice (regulira probavu i pomaže kod zatvora)

9. Čaj od stolisnika (ublažava grčeve u želucu i probavnom traktu, te pomaže kod nadutosti)

10. Čaj od vodopije (pospješuje probavu i odlično je sredstvo kod bolesti želučano-crijevnog sustava)

11. Zeleni čaj (olakšava probavu i pomaže detoksikaciji organizma)

Ponekad zaboravljamo da nam priroda daje sve potrebno za zdravlje. U potrazi za idealnim rješenjem osluškujte signale svog tijela i osjetit ćete koja vam biljna kombinacija najbolje odgovara. 
04:59 Unknown
Caj za probavu

Dobrobiti biljnih čajeva

Zima je idealno vrijeme da zašećerene sokove zamijenite kvalitetnim biljnim čajevima koji su poznati po svojim ljekovitim svojstvima, a koji vam mogu pomoći kod problema kao što su opstipacija, nadutost, grčevi i težina u trbuhu. Uz sve dobrobiti koje nam pružaju oni nam i pomažu da povećamo unos prijeko potrebne tekućine.


Biljni čajevi koji blagotvorno utječu na probavu:

1. Čaj od anisa (jedan od najdjelotvornijih biljaka za liječenje probavnih smetnji, posebno za probleme poput tromosti crijeva, nadutosti i mučnine)

2. Čaj od komorača (smiruje crijeva)

3. Čaj od đumbira (đumbir opušta probavni trakt, pravi je melem za želudac i crijeva i dopušta hrani da prolazi kroz njega glatko, bez zadržavanja)

4. Čaj od anđelike (dobar digestiv, stimulira probavni sustav)

5. Čaj od kamilice (pospješuje probavu i smiruje grčeve)

6. Čaj od koprive (stimulira rad crijeva)

7. Čaj od maslačka (korijen maslačka djeluje na čišćenje jetre, debelog i tankog crijeva)

8. Čaj od sikavice (regulira probavu i pomaže kod zatvora)

9. Čaj od stolisnika (ublažava grčeve u želucu i probavnom traktu, te pomaže kod nadutosti)

10. Čaj od vodopije (pospješuje probavu i odlično je sredstvo kod bolesti želučano-crijevnog sustava)

11. Zeleni čaj (olakšava probavu i pomaže detoksikaciji organizma)

Ponekad zaboravljamo da nam priroda daje sve potrebno za zdravlje. U potrazi za idealnim rješenjem osluškujte signale svog tijela i osjetit ćete koja vam biljna kombinacija najbolje odgovara. 
Plod divlje ruze protiv viroze i infekcija

Šipak (lat. Rosa canina) je biljka koja pripada rodu ruža (Rosae), porodici Rosaceae.

Nosi titulu jedne od najstarijih biljaka korištenih u ishrani i liječenju.

Još u kamenom dobu ljudi su za ozdravljenje koristili njegovo lišće, plod i cvijet, a za vrijeme Rimskog carstva vjerovali su da je učinkovit čak i u liječenju bjesnoće.

Otuda potječe njegovo ime Rosa Canina (pasja ruža, canis – lat. pas), a u narodu je danas poznat po više od desetak različitih naziva, od šipkovine, divlje ruže, plotne družice i sl.

U dobra stara vremena naše bake su s vrhunskim umijećem pripremale razne zdrave i ukusne pripravke od ove dragocjene biljke.

Tako su se u nekadašnjim smočnicama mogle naći marmelade, džemovi, razni likeri i vina od šipka.

Osim što su služili zdravlju naših starih, ovi proizvodi i njihova priprema bili su jednim dijelom i dio narodne tradicije koja danas, nažalost, izumire.

Kad otkrijete što sve čuva obični plod divlje ruže, možda baš vi opet posegnete za ovim blagom pokraj puta.

Raste uz živice, šumarke, uz poljski put...


Šipak raste u obliku razgranatog, trnovitog, listopadnog grma.

Sigurno se na njega nabasali u šetnji prirodom – možete ga pronaći u šumarcima, sunčanim rubnim područjima šuma, na poljskim putovima, pašnjacima te među raznim drugim raslinjem i grmljem.

Od kasnog proljeća do sredine ljeta krase ga prekrasni bijeli ili ružičasti cvjetovi koji sa svojih pet latica istovremeno odišu skromnošću, ali i elegantnom ljepotom.

Bobičasti plodovi su dužine od jednog do dva centimetra, okruglastog do eliptičnog oblika, slatko-kiselog okusa.

Formirati se počinju već početkom ljeta, a dozrijevaju u rujnu i listopadu.

Sasvim formirani, zreli plodovi obavijeni su tvrdom korom crvene ili crvenonarančaste boje ispod koje se nalaze tvrdi sitni plodići prekriveni kratkim čvrstim dlačicama.

Šipak je rasprostranjen po cijeloj Europi, na središnjem i zapadnom dijelu azijskog kontinenta te na području sjeverne Afrike.

Riznica vitamina i minerala


Plod divlje ruže bogat je zavidnom količinom hranjivih nutrijenata. 

Obiluje vitaminima D, P, K, B1, B2, B3 i provitaminom A (beta karoten).

Ono po čemu se izdvaja i što ga čini jednim od najzdravijih plodova je visoka koncentracija vitamina C, koja je prema tvrdnjama znanstvenika čak pedeset puta viša nego u naranči.

Osim toga, mnogi ugledni znanstvenici (Winkelmann, Flamm i dr.) proveli su istraživanja koja su potvrdila da se kuhanjem plodova šipka sadržaj vitamina C u njima ne smanjuje.

Upravo suprotno – nakon desetominutnog kuhanja ploda,  količina vitamina C se prema tvrdnjama istraživača čak i povećava!

U mesnatim plodovima šipka sadržane su znatne količine važnih minerala; natrija, željeza, selena, mangana te nešto manje količine magnezija, kalija, fosfora, sumpora i silicija.

Odličan je izvor flavonoida, jabučne, limunske i askorbinske kiseline, tanina, karotenoida (likopen i ksantofil).


Pomoćnik dobre probave i zdravih bubrega


Šipak je bogat voćnim kiselinama koje imaju značajnu ulogu u liječenju i ublažavanju bolesti mjehura i bubrega.

Od velike je važnosti u prevenciji bubrežnih i mokraćnih kamenaca. 

Na prirodan način štiti i probavu - potiče je i regulira, bez štetnih nuspojava.

Pomaže kod svih želučanih tegoba: zaustavlja proljev, nadražaj želuca i povraćanje te blagotvorno djeluje na obnovu želučane sluznice.

Prirodni je diuretik koji tijelu pomaže osloboditi se toksina i obnoviti cijeli organizam.


Zaštita od bakterija i virusa


Flavonoidi sadržani u šipku imaju brojne pozitivne učinke na organizam – štite ga od raznih patogena iz okoline, kao što su bakterije i virusi. 

Vitamin C najsnažnije je sredstvo protiv infekcija, osobito u prevenciji gripe i prehlade.

Jača imunitet, te pomaže ukupnom oporavku organizma nakon bolesti.

Spas za bolne zglobove i mišiće


Trjeslovine  kojima je šipak bogat također su odlični saveznici zdravlja.

Blagotvorno djeluju na mišiće, kosti i sluznicu, štite ih od uzročnika bolesti i pomažu u njihovom liječenju.

Zbog protuupalnih svojstava šipak se smatra dragocjenim prirodnim sredstvom za liječenje artritisa te gihta i reume.

Istraživanje iz 2007. godine provedeno na pacijentima koji su patili od upale zglobova potvrdilo je snažne učinke šipka na ublažavanje upalnih procesa.

Kod pacijenata koji su svakodnevno uzimali kapsulu šipka bol je smanjena za čak 40 %.


Rješenje za stres i hormonske poremećaje


Šipak je iznimno djelotvoran u suzbijanju mnogih zdravstvenih tegoba koje su usko povezane sa stresom.

Pomaže u ublažavanju simptoma čira na želucu, visokog krvnog tlaka te pojedinih cirkulacijskih tegoba koje su posljedica stresa.

Ublažava glavobolju, vrtoglavicu i migrenu.

Prirodno je sredstvo koje može pomoći ublažiti menstrualne grčeve i probleme s maternicom.

Djelotvoran je u regulaciji hormona.


Savršena njega za vašu kožu


Bogatstvo voćnih kiselina šipak čini idealnim sredstvom za njegu i zaštitu kože, iznutra i izvana.

Prirodni sastojci potaknut će odstranjivanje odumrlih stanica na koži, smanjiti proširene pore i očistiti nečistoće na koži.

Djelotvoran je kod kožnih problema -  pospješuje regeneraciju stanica i povećava razinu kolagena koji je zaslužan za čvrstoću, glatkoću i sjaj.

Ublažava posljedice psorijaze, ekcema, dermatitisa, opeklina kao i vidljivost hiperpigmentacije – mrlja, poput staračkih ili sunčanih pjega.

Ublažava bore, ožiljke, akne, strije te koži vraća vlagu i vitalnost.

Ostale poznate zdravstvene beneficije šipka:


  • jača imunitet
  • otklanja umor i malaksalost
  • ublažava stres
  • liječi glavobolju i vrtoglavicu
  • suzbija upale
  • pomaže u detoksikaciji
  • zaustavlja mučninu i proljev
  • regulira probavu
  • štiti od raka i kardiovaskularnih bolesti
  • poboljšava cirkulaciju
  • čisti krv i sprječava anemiju
  • pročišćava dišne putove
  • pozitivno djeluje na kožu, mišiće i kosti
  • prevenira srčane bolesti
  • liječi kožne bolesti i alergije


Berba i upotreba


Osim ploda, korisni dijelovi ove biljke su i cvjetne latice, pupoljci te listovi.

Latice koje se beru u proljeće upotrebljavaju se za izradu džemova i sirupa.

Koriste se i kao dodatak jelima – salatama, jogurtima, frapeima i sl. 

Lišće šipka je, kao i plod, izvrstan izvor vitamina C. Bere se kada je vrlo mlado, a potom se suši u svrhu pripreme čajeva.

Cijenjeni su i pupoljci od kojih se radi ekstrakt.

Plodovi šipka se beru po suhom i sunčanom vremenu, od sredine rujna do sredine listopada.

Idealne za ubiranje su svijetlocrvene i tvrde bobice. Ako su mekane, prezrele su, a takve nisu pogodne za sušenje.

Na jednom grmu berbu je potrebno vršiti u nekoliko navrata jer svi plodovi ne dozrijevaju istovremeno.

Nakon ubiranja, bobice šipka je preporučljivo uzdužno prerezati i odmah sušiti na temperaturi od oko 40 °C.

Isključivo svježe ubran šipak sušen na ovoj temperaturi zadržat će svoju prirodnu boju.

Nakon sušenja bobice se mogu samljeti ili sitno narezati i pohraniti u papirnate ili platnene vrećice.

Osim u obliku toplih napitaka – čajeva i kompota, šipak se može konzumirati i u salatama, juhama, kolačima.

Sirup od šipka izvrstan je preljev za palačinke ili voćne kupove.


Važna napomena:

Sirov šipak nije pogodan za konzumaciju,  budući da su u plodu prisutne kratke guste dlačice koje mogu izazvati iritaciju probavnog sustava.

Također, prilikom rezanja šipka preporučljivo je koristi rukavice jer dlačice mogu izazvati iritaciju kože (naš savjet su medicinske rukavice jer su tanke i ruke u njima nisu sputane).


Kako iskoristiti ove zdrave plodove?


1. Čaj za prevenciju kamenca u bubrezima

Sastojci:

• 1 žlica šipka
• 5 dcl kipuće vode
• 2 žlice meda
• sok 1/4 limuna

Priprema:

Šipak prelijte s kipućom vodom i ostavite da odstoji 8 do 10 minuta.

Procijedite te dodajte med i limunov sok.

Čaj pijte 3 puta dnevno, prije obroka.


2. Čaj za kroničnu upalu bubrega

Sastojci:

Koristite sljedeće biljke u jednakom omjeru (npr. 1 čajna žličica):

• šipak
• kadulja
• preslica
• borovnica
• bokvica
• 3 dcl vode

Priprema:

Pomiješajte sve navedene biljke, a potom u šalicu odvojite jednu žličicu mješavine. Prelijte je kipućom vodom i ostavimo 10 do 15 minuta da odstoji, a zatim procijedite.

Čaj pijte ujutro natašte i navečer prije spavanja.


3. Sirup od šipka

Sastojci:

• 280 g smeđeg šećera (ili 12 žlica meda)
• 100 g šipka
• 1,5 l vode
• vanilin šećer

Priprema:

Zakuhajte vodu, šećer i vanilin šećer do vrenja, odnosno dok se šećer ne otopi.

Dodajte šipak te još kratko prokuhajte. 

Procijedite kroz gustu lanenu krpu, kako bi eliminirali dlačice prisutne u šipkovom plodu.

Ulijte u sterilizirane bočice i pohranite na tamno i hladno mjesto.

Otvorenu bočicu čuvajte u hladnjaku i potrošite u roku 10 dana.

Primjena:

Sirup možete koristiti za ukrašavanje i obogaćivanje kolača, sladoleda, voćnih kupova, pudinga, palačinki i drugih poslastica.


Šipak i nar – dvije različite biljke


Šipak - plod divlje ruže (porodica Rosaceae) dijeli ime s ukusnim voćnim plodovima biljke latinskog imena Punica granatum (porodica Punicae) koji su u narodu također poznati po imenu šipak (nar).

Iako obje obiluju vrlo dragocjenim sastojcima, važno je napomenuti da su šipak i nar dvije potpuno različite biljke.

Iako obje obiluju vrlo dragocjenim sastojcima, važno je napomenuti da su šipak i nar dvije potpuno različite biljke.

04:56 Unknown
Plod divlje ruze protiv viroze i infekcija

Šipak (lat. Rosa canina) je biljka koja pripada rodu ruža (Rosae), porodici Rosaceae.

Nosi titulu jedne od najstarijih biljaka korištenih u ishrani i liječenju.

Još u kamenom dobu ljudi su za ozdravljenje koristili njegovo lišće, plod i cvijet, a za vrijeme Rimskog carstva vjerovali su da je učinkovit čak i u liječenju bjesnoće.

Otuda potječe njegovo ime Rosa Canina (pasja ruža, canis – lat. pas), a u narodu je danas poznat po više od desetak različitih naziva, od šipkovine, divlje ruže, plotne družice i sl.

U dobra stara vremena naše bake su s vrhunskim umijećem pripremale razne zdrave i ukusne pripravke od ove dragocjene biljke.

Tako su se u nekadašnjim smočnicama mogle naći marmelade, džemovi, razni likeri i vina od šipka.

Osim što su služili zdravlju naših starih, ovi proizvodi i njihova priprema bili su jednim dijelom i dio narodne tradicije koja danas, nažalost, izumire.

Kad otkrijete što sve čuva obični plod divlje ruže, možda baš vi opet posegnete za ovim blagom pokraj puta.

Raste uz živice, šumarke, uz poljski put...


Šipak raste u obliku razgranatog, trnovitog, listopadnog grma.

Sigurno se na njega nabasali u šetnji prirodom – možete ga pronaći u šumarcima, sunčanim rubnim područjima šuma, na poljskim putovima, pašnjacima te među raznim drugim raslinjem i grmljem.

Od kasnog proljeća do sredine ljeta krase ga prekrasni bijeli ili ružičasti cvjetovi koji sa svojih pet latica istovremeno odišu skromnošću, ali i elegantnom ljepotom.

Bobičasti plodovi su dužine od jednog do dva centimetra, okruglastog do eliptičnog oblika, slatko-kiselog okusa.

Formirati se počinju već početkom ljeta, a dozrijevaju u rujnu i listopadu.

Sasvim formirani, zreli plodovi obavijeni su tvrdom korom crvene ili crvenonarančaste boje ispod koje se nalaze tvrdi sitni plodići prekriveni kratkim čvrstim dlačicama.

Šipak je rasprostranjen po cijeloj Europi, na središnjem i zapadnom dijelu azijskog kontinenta te na području sjeverne Afrike.

Riznica vitamina i minerala


Plod divlje ruže bogat je zavidnom količinom hranjivih nutrijenata. 

Obiluje vitaminima D, P, K, B1, B2, B3 i provitaminom A (beta karoten).

Ono po čemu se izdvaja i što ga čini jednim od najzdravijih plodova je visoka koncentracija vitamina C, koja je prema tvrdnjama znanstvenika čak pedeset puta viša nego u naranči.

Osim toga, mnogi ugledni znanstvenici (Winkelmann, Flamm i dr.) proveli su istraživanja koja su potvrdila da se kuhanjem plodova šipka sadržaj vitamina C u njima ne smanjuje.

Upravo suprotno – nakon desetominutnog kuhanja ploda,  količina vitamina C se prema tvrdnjama istraživača čak i povećava!

U mesnatim plodovima šipka sadržane su znatne količine važnih minerala; natrija, željeza, selena, mangana te nešto manje količine magnezija, kalija, fosfora, sumpora i silicija.

Odličan je izvor flavonoida, jabučne, limunske i askorbinske kiseline, tanina, karotenoida (likopen i ksantofil).


Pomoćnik dobre probave i zdravih bubrega


Šipak je bogat voćnim kiselinama koje imaju značajnu ulogu u liječenju i ublažavanju bolesti mjehura i bubrega.

Od velike je važnosti u prevenciji bubrežnih i mokraćnih kamenaca. 

Na prirodan način štiti i probavu - potiče je i regulira, bez štetnih nuspojava.

Pomaže kod svih želučanih tegoba: zaustavlja proljev, nadražaj želuca i povraćanje te blagotvorno djeluje na obnovu želučane sluznice.

Prirodni je diuretik koji tijelu pomaže osloboditi se toksina i obnoviti cijeli organizam.


Zaštita od bakterija i virusa


Flavonoidi sadržani u šipku imaju brojne pozitivne učinke na organizam – štite ga od raznih patogena iz okoline, kao što su bakterije i virusi. 

Vitamin C najsnažnije je sredstvo protiv infekcija, osobito u prevenciji gripe i prehlade.

Jača imunitet, te pomaže ukupnom oporavku organizma nakon bolesti.

Spas za bolne zglobove i mišiće


Trjeslovine  kojima je šipak bogat također su odlični saveznici zdravlja.

Blagotvorno djeluju na mišiće, kosti i sluznicu, štite ih od uzročnika bolesti i pomažu u njihovom liječenju.

Zbog protuupalnih svojstava šipak se smatra dragocjenim prirodnim sredstvom za liječenje artritisa te gihta i reume.

Istraživanje iz 2007. godine provedeno na pacijentima koji su patili od upale zglobova potvrdilo je snažne učinke šipka na ublažavanje upalnih procesa.

Kod pacijenata koji su svakodnevno uzimali kapsulu šipka bol je smanjena za čak 40 %.


Rješenje za stres i hormonske poremećaje


Šipak je iznimno djelotvoran u suzbijanju mnogih zdravstvenih tegoba koje su usko povezane sa stresom.

Pomaže u ublažavanju simptoma čira na želucu, visokog krvnog tlaka te pojedinih cirkulacijskih tegoba koje su posljedica stresa.

Ublažava glavobolju, vrtoglavicu i migrenu.

Prirodno je sredstvo koje može pomoći ublažiti menstrualne grčeve i probleme s maternicom.

Djelotvoran je u regulaciji hormona.


Savršena njega za vašu kožu


Bogatstvo voćnih kiselina šipak čini idealnim sredstvom za njegu i zaštitu kože, iznutra i izvana.

Prirodni sastojci potaknut će odstranjivanje odumrlih stanica na koži, smanjiti proširene pore i očistiti nečistoće na koži.

Djelotvoran je kod kožnih problema -  pospješuje regeneraciju stanica i povećava razinu kolagena koji je zaslužan za čvrstoću, glatkoću i sjaj.

Ublažava posljedice psorijaze, ekcema, dermatitisa, opeklina kao i vidljivost hiperpigmentacije – mrlja, poput staračkih ili sunčanih pjega.

Ublažava bore, ožiljke, akne, strije te koži vraća vlagu i vitalnost.

Ostale poznate zdravstvene beneficije šipka:


  • jača imunitet
  • otklanja umor i malaksalost
  • ublažava stres
  • liječi glavobolju i vrtoglavicu
  • suzbija upale
  • pomaže u detoksikaciji
  • zaustavlja mučninu i proljev
  • regulira probavu
  • štiti od raka i kardiovaskularnih bolesti
  • poboljšava cirkulaciju
  • čisti krv i sprječava anemiju
  • pročišćava dišne putove
  • pozitivno djeluje na kožu, mišiće i kosti
  • prevenira srčane bolesti
  • liječi kožne bolesti i alergije


Berba i upotreba


Osim ploda, korisni dijelovi ove biljke su i cvjetne latice, pupoljci te listovi.

Latice koje se beru u proljeće upotrebljavaju se za izradu džemova i sirupa.

Koriste se i kao dodatak jelima – salatama, jogurtima, frapeima i sl. 

Lišće šipka je, kao i plod, izvrstan izvor vitamina C. Bere se kada je vrlo mlado, a potom se suši u svrhu pripreme čajeva.

Cijenjeni su i pupoljci od kojih se radi ekstrakt.

Plodovi šipka se beru po suhom i sunčanom vremenu, od sredine rujna do sredine listopada.

Idealne za ubiranje su svijetlocrvene i tvrde bobice. Ako su mekane, prezrele su, a takve nisu pogodne za sušenje.

Na jednom grmu berbu je potrebno vršiti u nekoliko navrata jer svi plodovi ne dozrijevaju istovremeno.

Nakon ubiranja, bobice šipka je preporučljivo uzdužno prerezati i odmah sušiti na temperaturi od oko 40 °C.

Isključivo svježe ubran šipak sušen na ovoj temperaturi zadržat će svoju prirodnu boju.

Nakon sušenja bobice se mogu samljeti ili sitno narezati i pohraniti u papirnate ili platnene vrećice.

Osim u obliku toplih napitaka – čajeva i kompota, šipak se može konzumirati i u salatama, juhama, kolačima.

Sirup od šipka izvrstan je preljev za palačinke ili voćne kupove.


Važna napomena:

Sirov šipak nije pogodan za konzumaciju,  budući da su u plodu prisutne kratke guste dlačice koje mogu izazvati iritaciju probavnog sustava.

Također, prilikom rezanja šipka preporučljivo je koristi rukavice jer dlačice mogu izazvati iritaciju kože (naš savjet su medicinske rukavice jer su tanke i ruke u njima nisu sputane).


Kako iskoristiti ove zdrave plodove?


1. Čaj za prevenciju kamenca u bubrezima

Sastojci:

• 1 žlica šipka
• 5 dcl kipuće vode
• 2 žlice meda
• sok 1/4 limuna

Priprema:

Šipak prelijte s kipućom vodom i ostavite da odstoji 8 do 10 minuta.

Procijedite te dodajte med i limunov sok.

Čaj pijte 3 puta dnevno, prije obroka.


2. Čaj za kroničnu upalu bubrega

Sastojci:

Koristite sljedeće biljke u jednakom omjeru (npr. 1 čajna žličica):

• šipak
• kadulja
• preslica
• borovnica
• bokvica
• 3 dcl vode

Priprema:

Pomiješajte sve navedene biljke, a potom u šalicu odvojite jednu žličicu mješavine. Prelijte je kipućom vodom i ostavimo 10 do 15 minuta da odstoji, a zatim procijedite.

Čaj pijte ujutro natašte i navečer prije spavanja.


3. Sirup od šipka

Sastojci:

• 280 g smeđeg šećera (ili 12 žlica meda)
• 100 g šipka
• 1,5 l vode
• vanilin šećer

Priprema:

Zakuhajte vodu, šećer i vanilin šećer do vrenja, odnosno dok se šećer ne otopi.

Dodajte šipak te još kratko prokuhajte. 

Procijedite kroz gustu lanenu krpu, kako bi eliminirali dlačice prisutne u šipkovom plodu.

Ulijte u sterilizirane bočice i pohranite na tamno i hladno mjesto.

Otvorenu bočicu čuvajte u hladnjaku i potrošite u roku 10 dana.

Primjena:

Sirup možete koristiti za ukrašavanje i obogaćivanje kolača, sladoleda, voćnih kupova, pudinga, palačinki i drugih poslastica.


Šipak i nar – dvije različite biljke


Šipak - plod divlje ruže (porodica Rosaceae) dijeli ime s ukusnim voćnim plodovima biljke latinskog imena Punica granatum (porodica Punicae) koji su u narodu također poznati po imenu šipak (nar).

Iako obje obiluju vrlo dragocjenim sastojcima, važno je napomenuti da su šipak i nar dvije potpuno različite biljke.

Iako obje obiluju vrlo dragocjenim sastojcima, važno je napomenuti da su šipak i nar dvije potpuno različite biljke.

slatki pelin

Prema istraživanjima koja su objavljena u “Life Science”, artemisinin – derivat biljke Sweet wormwood (Artemisia Annua L., doslovan prijevod sa engleskog – slatki pelin) korišten u kineskoj medicini – može ubiti 98 posto ćelija raka grudi za manje od 16 sati.


Slatki pelin: Kineska biljka ubija 98 posto ćelija raka u samo 16 sati
Ako se biljka koristi sama uzrokuje 28-postotno smanjenje ćelija raka grudi, ali u kombinaciji sa željezom, Sweet wormwood  je uspio “izbrisati” rak gotovo u potpunosti. Štaviše, na normalne stanice grudi nije gotovo ni bilo uticaja u ovom eksperimentu.
Artemisinin je bio korišten u prošlosti kao snažno antimalarijsko sredstvo, ali sada je dokazano da je efikasan i protiv raka. Kada je subjektima u objavljenoj studiji dodano i željezo, koje se često nakuplja u tkivu grudi ali naročito u ćelijama zaraženim rakom, artemisinin  je selektivno napadao “loše” ćelija, dok one “dobre” nije dirao.


- Sve zajedno, naši rezultati dokazuju da artemisininovo ometanje E2F1 transkriptivnog faktora posreduje u zaustavljanju ćelijskog kruga ćelija raka grudi i predstavlja kritični transkripcijski put kojim artemisinin kontrolira rast reproduktivnih stanica raka – kažu u zaključku istraživanja laboratorija za rak, Univerziteta u Kaliforniji.

Željezo se skuplja u kancerogenim ćelijama sa posebnim receptorima koje im pomažu u dijeljenju ćelija (zvanim “transferrin” receptori). Normalne ćelija vjerovatno također imaju ove receptore, ali kancerogene ih imaju u većim količinama, i prema tome mogu biti ciljane kombinacijom željeza i artemisinina.

Dosad je bilo puno eksperimenata koji dokazuju da je artemisinin može efikasno ukloniti bolest uz prisutnost željeza. Taj ekstrakt je korišten hiljadama godina u Kini protiv maralije. Parazit malarije ne može živjeti u prisutnosti artemisinina jer je pun željeza. Bioinženjeri Henry Lai i Narendra Singh sa Univerziteta u Washingtonu, Seattle, su istraživači koji su prvi ovo otkrili.
Ovdje možete vidjeti njihovo istraživanje kojim je dokazano da kancerogene stanice doživljavaju apoptozu ili vlastito uništavanje.

Dosad je ovaj ekstrakt bilo teško nabaviti po povoljnijim cijenama, ali s povećanim interesom za ovu biljku i cijena bi mogla biti prihvatljivija.
Francuski proizvođač lijekova “Sanofi” očekuje proizvodnju 50 do 60 tona artemisinina svake godine, nadajući se da će zadovoljiti potražnju svjetskog tržišta.
03:28 Unknown
slatki pelin

Prema istraživanjima koja su objavljena u “Life Science”, artemisinin – derivat biljke Sweet wormwood (Artemisia Annua L., doslovan prijevod sa engleskog – slatki pelin) korišten u kineskoj medicini – može ubiti 98 posto ćelija raka grudi za manje od 16 sati.


Slatki pelin: Kineska biljka ubija 98 posto ćelija raka u samo 16 sati
Ako se biljka koristi sama uzrokuje 28-postotno smanjenje ćelija raka grudi, ali u kombinaciji sa željezom, Sweet wormwood  je uspio “izbrisati” rak gotovo u potpunosti. Štaviše, na normalne stanice grudi nije gotovo ni bilo uticaja u ovom eksperimentu.
Artemisinin je bio korišten u prošlosti kao snažno antimalarijsko sredstvo, ali sada je dokazano da je efikasan i protiv raka. Kada je subjektima u objavljenoj studiji dodano i željezo, koje se često nakuplja u tkivu grudi ali naročito u ćelijama zaraženim rakom, artemisinin  je selektivno napadao “loše” ćelija, dok one “dobre” nije dirao.


- Sve zajedno, naši rezultati dokazuju da artemisininovo ometanje E2F1 transkriptivnog faktora posreduje u zaustavljanju ćelijskog kruga ćelija raka grudi i predstavlja kritični transkripcijski put kojim artemisinin kontrolira rast reproduktivnih stanica raka – kažu u zaključku istraživanja laboratorija za rak, Univerziteta u Kaliforniji.

Željezo se skuplja u kancerogenim ćelijama sa posebnim receptorima koje im pomažu u dijeljenju ćelija (zvanim “transferrin” receptori). Normalne ćelija vjerovatno također imaju ove receptore, ali kancerogene ih imaju u većim količinama, i prema tome mogu biti ciljane kombinacijom željeza i artemisinina.

Dosad je bilo puno eksperimenata koji dokazuju da je artemisinin može efikasno ukloniti bolest uz prisutnost željeza. Taj ekstrakt je korišten hiljadama godina u Kini protiv maralije. Parazit malarije ne može živjeti u prisutnosti artemisinina jer je pun željeza. Bioinženjeri Henry Lai i Narendra Singh sa Univerziteta u Washingtonu, Seattle, su istraživači koji su prvi ovo otkrili.
Ovdje možete vidjeti njihovo istraživanje kojim je dokazano da kancerogene stanice doživljavaju apoptozu ili vlastito uništavanje.

Dosad je ovaj ekstrakt bilo teško nabaviti po povoljnijim cijenama, ali s povećanim interesom za ovu biljku i cijena bi mogla biti prihvatljivija.
Francuski proizvođač lijekova “Sanofi” očekuje proizvodnju 50 do 60 tona artemisinina svake godine, nadajući se da će zadovoljiti potražnju svjetskog tržišta.
lijek za masnocu u krvi arterije infekcije i prehladu

Ovu priliku koristimo da vam preporučimo stari lijek porijeklom iz Njemačke narodne medicine. Radi se o napitku sastavljenom od bijelog luka, limuna, đumbira i vode.
Mnoge su koristi od ovog napitka – prirodnog lijeka. Radi se o kombinaciji tri super zdrave namirnice koje zajedničkim i svakodnevnim djelovanjem mogu napraviti izuzetno pozitivne zdravstvene efekte na vaš organizam.

Lijek je dobar za liječenje i prevenciju zakrečenja arterija. Takođe, dobar je za regulisanje povišenih masnoća u krvi, spriječavanje opšteg umora organizma, spriječavanje i liječenje infekcija i prehlada, intenzivno jačanje imunog sistema, čišćenje jetre i poboljšanje jetrenih enzima. Ovaj prirodni lijek spriječava pojavu slobodnih radikala u organizmu koji izazivaju najteže bolesti i niz drugih stanja povezanih sa bolestima srca i krvotoka.

Potrebni sastojci za pripremu ovog prirodnog lijeka su:

♥ 4 cijele veće glavice bijelog luka
♥ 4 kompletna limuna sa korom
♥ manji korijen đumbira (cca 3-4cm) ili dvije supene kašike
♥ 2 litre čiste vode

Priprema

Limun dobro operite pa ga isijecite na komadiće. Ukoliko se radi o limunu koji nije organski odnosno ukoliko je prskan onda ga tretirajte otopinom sirćeta i vode. Ogulite bijeli luk i zajedno sa limunom i đumbirom ubacite u blender. Od toga, pomoću blendera napravite jednoličnu masu. Tako izmiksanu smjesu dodajte u metalnu posudu , uspite dva litra vode i zagrijte sve skupa uz miješanje do tačke ključanja. Odmah prije nego smjesa proključa isključite vatru i pustite da se sve dobro ohladi. Procijedite kroz srednje gustu cjediljku i napunite u staklene boce.

Ovaj ljekoviti napitak se pije svaki dan po jedna čaša od 2 dcl najmanje 2 sata prije jela, odnosno na potpuno prazan želudac. Napitak čuvajte u frižideru.



Kura liječenja traje 3 sedmice uz svakodnevno konzumiranje jedne čaše nakon čega trebate napraviti pauzu od jedne sedmice, nakon čega možete opet nastaviti sa konzumiranjem u istom ciklusu. Ukoliko vam ukus ne odgovara možete dodati meda po ukusu. Nakon 3 sedmice korištenja trebali biste osjetiti značajnu regeneraciju tijela od korištenja napitka. Napitak je osim već navedenih blagodati posebno koristan u sprječavanju kalcifikacije u tijelu koja izaziva kamenčiće u organima i začepljenje krvnih sudova.

Kombinacija limuna, vode i kuvanja neutraliziraće miris bijelog luka. Prije svakog konzumiranja protresite bocu sa ovim domaćim lijekom kako bi se talog limuna i bijelog luka na dnu pomiješao sa sokom. Iz iskustva vam možemo reći da je napitak odličan i za starije osobe te da im vraća energiju i snagu tako ih podmlađujući jer nakon nekoliko sedmica poboljšava njihovu cirkulaciju.
03:25 Unknown
lijek za masnocu u krvi arterije infekcije i prehladu

Ovu priliku koristimo da vam preporučimo stari lijek porijeklom iz Njemačke narodne medicine. Radi se o napitku sastavljenom od bijelog luka, limuna, đumbira i vode.
Mnoge su koristi od ovog napitka – prirodnog lijeka. Radi se o kombinaciji tri super zdrave namirnice koje zajedničkim i svakodnevnim djelovanjem mogu napraviti izuzetno pozitivne zdravstvene efekte na vaš organizam.

Lijek je dobar za liječenje i prevenciju zakrečenja arterija. Takođe, dobar je za regulisanje povišenih masnoća u krvi, spriječavanje opšteg umora organizma, spriječavanje i liječenje infekcija i prehlada, intenzivno jačanje imunog sistema, čišćenje jetre i poboljšanje jetrenih enzima. Ovaj prirodni lijek spriječava pojavu slobodnih radikala u organizmu koji izazivaju najteže bolesti i niz drugih stanja povezanih sa bolestima srca i krvotoka.

Potrebni sastojci za pripremu ovog prirodnog lijeka su:

♥ 4 cijele veće glavice bijelog luka
♥ 4 kompletna limuna sa korom
♥ manji korijen đumbira (cca 3-4cm) ili dvije supene kašike
♥ 2 litre čiste vode

Priprema

Limun dobro operite pa ga isijecite na komadiće. Ukoliko se radi o limunu koji nije organski odnosno ukoliko je prskan onda ga tretirajte otopinom sirćeta i vode. Ogulite bijeli luk i zajedno sa limunom i đumbirom ubacite u blender. Od toga, pomoću blendera napravite jednoličnu masu. Tako izmiksanu smjesu dodajte u metalnu posudu , uspite dva litra vode i zagrijte sve skupa uz miješanje do tačke ključanja. Odmah prije nego smjesa proključa isključite vatru i pustite da se sve dobro ohladi. Procijedite kroz srednje gustu cjediljku i napunite u staklene boce.

Ovaj ljekoviti napitak se pije svaki dan po jedna čaša od 2 dcl najmanje 2 sata prije jela, odnosno na potpuno prazan želudac. Napitak čuvajte u frižideru.



Kura liječenja traje 3 sedmice uz svakodnevno konzumiranje jedne čaše nakon čega trebate napraviti pauzu od jedne sedmice, nakon čega možete opet nastaviti sa konzumiranjem u istom ciklusu. Ukoliko vam ukus ne odgovara možete dodati meda po ukusu. Nakon 3 sedmice korištenja trebali biste osjetiti značajnu regeneraciju tijela od korištenja napitka. Napitak je osim već navedenih blagodati posebno koristan u sprječavanju kalcifikacije u tijelu koja izaziva kamenčiće u organima i začepljenje krvnih sudova.

Kombinacija limuna, vode i kuvanja neutraliziraće miris bijelog luka. Prije svakog konzumiranja protresite bocu sa ovim domaćim lijekom kako bi se talog limuna i bijelog luka na dnu pomiješao sa sokom. Iz iskustva vam možemo reći da je napitak odličan i za starije osobe te da im vraća energiju i snagu tako ih podmlađujući jer nakon nekoliko sedmica poboljšava njihovu cirkulaciju.
repa

" Jedi bijelu repu pa ćeš biti lijepa ", kaže stara poslovica, koja možda objašnjava zašto su ljudi nekada odmah ujutro pili šalicu zelene vodice od kuhane bijele repe da bi imali sjajne oči i čist ten. I listovi i korijen te biljke iz porodice kupusa (Cruciferae) od davnina koriste se u narodnoj medicini, a bogati su vitaminima i mineralima. Kako su osobito listovi bogati kalcijem, željezom i bakrom te vitaminima A i C, od njih se pripravlja odličan tonik za pročišćavanje krvi, koji pomaže i čišćenju kože. Bijela repa sadrži malo ugljikohidrata, pa je pogodna za one koji žele smršavjeti.

 Narodni lijekovi iz davnine s repom

 Cijela se biljka tradicionalno koristila protiv skorbuta i za nadoknađivanje pomanjkanja hranjivih tvari, koje izaziva slabost, letargiju i neraspoloženje.

    • U Francuskoj se preporučalo uzeti svaki dan malo sirove bijele repe za čišćenje kože, a juha se koristila za bolesti pluća, prehladu i čitav niz infekcija dišnih organa.

    • Pire od bijele repe kuhane u mlijeku bio je lijek za bronhitis, dok se sok davao protiv tuberkuloze.

    • Bijela repa bila je toliko cijenjena da se koristila u grbovima kako bi predstavljala liberalnu osobu koja pomaže siromašnima.

    Sok od bijele repe, kada se uzima žličicom nekoliko puta na dan, dobar je lijek protiv začepljenja, osobito kod prehlade, kašlja i katara u djece. Nasjeckajte bijelu repu, pospite je šećerom i ostavite stajati 2-3 sata.

Unutarnja uporaba i ljekovitost repe


Vjerovanje da bijela repa pročišćava krv uistinu je utemeljeno. Dobro djeluje na urinarni sustav, pomaže pri izlučivanju mokraće i eliminaciji otrovnih tvari, a tradicionalno se koristila protiv bubrežnih kamenaca (osobito onih od mokraćne kiseline), gihta, artritisa, zadržavanja tekućine i pretjerane debljine. U Kanadi se sok uzimao za liječenje čira na želucu, a korijenje se jelo zbog tegoba s crijevima. Bijela repa ubija bakterije, osobito u dišnim organima. Istraživanja pokazuju da jača opći imunitet. I korijen i zeleni listovi bogati su glukosinolatima (osobito kada se jedu sirovi), za koje se drži da sprječavaju razvoj raka.


Vanjska uporaba i ljekovitost repe


Možete napraviti oblog za čirove, apscese i ozebline od zgnječene kuhane repe. Takav je oblog dobar i za kožu jer je smiruje i liječi. Pokušajte zgnječiti repu s kruhom i mlijekom pa ćete dobiti oblog koji osobito dobro pročišćava, a taj će lijek pomoći i kod zglobova natečenih od reume, artritisa i gihta.


19:04 Unknown
repa

" Jedi bijelu repu pa ćeš biti lijepa ", kaže stara poslovica, koja možda objašnjava zašto su ljudi nekada odmah ujutro pili šalicu zelene vodice od kuhane bijele repe da bi imali sjajne oči i čist ten. I listovi i korijen te biljke iz porodice kupusa (Cruciferae) od davnina koriste se u narodnoj medicini, a bogati su vitaminima i mineralima. Kako su osobito listovi bogati kalcijem, željezom i bakrom te vitaminima A i C, od njih se pripravlja odličan tonik za pročišćavanje krvi, koji pomaže i čišćenju kože. Bijela repa sadrži malo ugljikohidrata, pa je pogodna za one koji žele smršavjeti.

 Narodni lijekovi iz davnine s repom

 Cijela se biljka tradicionalno koristila protiv skorbuta i za nadoknađivanje pomanjkanja hranjivih tvari, koje izaziva slabost, letargiju i neraspoloženje.

    • U Francuskoj se preporučalo uzeti svaki dan malo sirove bijele repe za čišćenje kože, a juha se koristila za bolesti pluća, prehladu i čitav niz infekcija dišnih organa.

    • Pire od bijele repe kuhane u mlijeku bio je lijek za bronhitis, dok se sok davao protiv tuberkuloze.

    • Bijela repa bila je toliko cijenjena da se koristila u grbovima kako bi predstavljala liberalnu osobu koja pomaže siromašnima.

    Sok od bijele repe, kada se uzima žličicom nekoliko puta na dan, dobar je lijek protiv začepljenja, osobito kod prehlade, kašlja i katara u djece. Nasjeckajte bijelu repu, pospite je šećerom i ostavite stajati 2-3 sata.

Unutarnja uporaba i ljekovitost repe


Vjerovanje da bijela repa pročišćava krv uistinu je utemeljeno. Dobro djeluje na urinarni sustav, pomaže pri izlučivanju mokraće i eliminaciji otrovnih tvari, a tradicionalno se koristila protiv bubrežnih kamenaca (osobito onih od mokraćne kiseline), gihta, artritisa, zadržavanja tekućine i pretjerane debljine. U Kanadi se sok uzimao za liječenje čira na želucu, a korijenje se jelo zbog tegoba s crijevima. Bijela repa ubija bakterije, osobito u dišnim organima. Istraživanja pokazuju da jača opći imunitet. I korijen i zeleni listovi bogati su glukosinolatima (osobito kada se jedu sirovi), za koje se drži da sprječavaju razvoj raka.


Vanjska uporaba i ljekovitost repe


Možete napraviti oblog za čirove, apscese i ozebline od zgnječene kuhane repe. Takav je oblog dobar i za kožu jer je smiruje i liječi. Pokušajte zgnječiti repu s kruhom i mlijekom pa ćete dobiti oblog koji osobito dobro pročišćava, a taj će lijek pomoći i kod zglobova natečenih od reume, artritisa i gihta.


Zdravljeirecepti.blogspot.com - Zalfija , Kadulja , Kaduna , Kalaver

ŽALFIJA se još zove KADULjA, KADUNA, KALAVER I ZELENIKADA. Obzirom na vrednost ove biljke bilo bi potrebno da je svaka domaćica gaji u svojoj bašti. Inače ona raste po livadama, pašnjacima, a naročito kraj starih zidina.
Prema istraživanju i ispitivanju od kojih bolesti žalfija pomaže dosada se ustanovilo da je to dobar lek protivu zaboravnosti, rasejanosti, kašlja, nervoze, drhtanja ruku i tako dalje.
Čaj od žalfije je dobro piti, ali je još bolje piti mleko u kome je skuvana presna ili suva žalfija. Ukoliko se pije sa mlekom treba piti svaki dan po tri čaše, a ako je kuvana sa vodom onda se pije manje. Ko ima uslova dobro je i kupati se u vodi u kojoj je kuvana žalfija.

ŽALFIJA se koristi kao lek uopšte kada su u pitanju bolesne desni, može se upotrebljavati i za ispiranje desni a lek za ispiranje desni pravi se ovako: Staviti žalfiju u vino, kuvati i kada se malo ohladi, da nije previše toplo može se upotrebljavati odmah za ispiranje desni. Napominjemo da je za ispiranje desni umesto vina bolje upotrebljavati vinsko sirće. A postupak za spravljanje je isti.
Ukoliko se neko noću znoji ima nervozu, i uopšte oceća se u nekom grozkičavom stanju treba da pije čaj od žalfije.

U KUHINJI  Više se koristi u medicini nego u pripremanju hrane. Njome se začinjavaju riba i meso. Najbolje se slaže sa masnim pečenjima, marinadama, sosovima i nadevima. Ali, žalfiju treba koristiti oprezno: ako se imalo pretera, nadjača druge ukuse i mirise. Žalfijom se obično začinjavaju  patka, džigerica i kobasice. U Dalmaciji njome začinjavaju dinstanu junetinu i ribu. Vrlo zanimljiva i dobra kombinacija mirisa i ukusa dobija se kada se nasečene pomorandže pomešaju s pavlakom i sve to začini mladim naseckanim listićima žalfije. Italijani izuzetno vole žalfiju i neka od svojih najpoznatijih jela začinjavaju njome: piccata, saltimbocca, osso bucco, pirinač i minestrone. Žalfijin med je veoma aromatičan, njime se zaslađuju čajevi i alkoholna pića.

ČAJ ZA ŽENSKE BOLESTI. Čaj od žalfije pomaže za ženske bolesti, bolesti materice, dojiljama pomaže kada im mleko ide samo od sebe, može se upotrebljavati protiv svrbeža oko polnih organa.
Ako se upotrebljava za neuredno žensko pranje potrebno je pored čaja kuvati žalfiju u vodi sa kojim se treba ispirati polni ud. Ukoliko se upotrebljava za svrabež oko polnih organa onda treba ne samo piti čaj, nego treba toplim čajem (vodom u kojoj je kuvana žalfija), isprati bolesna mesta. Samo ovaj čaj treba da bude jači, od onog koji se pije.

Znači žalfija može poslužiti da se preduprede mnoge bolesti. A pored toga i kao lek za bolesti koje su već nastale. Na primer obolele desni vrlo brzo mogu se izlečiti ispiranjem toplim čajem od žalfije.
A najjevtiniji prašak za zube se pravi takođe od žalfije: Utucati deo ugljena brezova i suve žalfije. Kada je gotovo pomešati sa vodom, koja treba da bude mlaka i time prati zube i desni nedeljno tri do četiri puta.
19:01 Unknown
Zdravljeirecepti.blogspot.com - Zalfija , Kadulja , Kaduna , Kalaver

ŽALFIJA se još zove KADULjA, KADUNA, KALAVER I ZELENIKADA. Obzirom na vrednost ove biljke bilo bi potrebno da je svaka domaćica gaji u svojoj bašti. Inače ona raste po livadama, pašnjacima, a naročito kraj starih zidina.
Prema istraživanju i ispitivanju od kojih bolesti žalfija pomaže dosada se ustanovilo da je to dobar lek protivu zaboravnosti, rasejanosti, kašlja, nervoze, drhtanja ruku i tako dalje.
Čaj od žalfije je dobro piti, ali je još bolje piti mleko u kome je skuvana presna ili suva žalfija. Ukoliko se pije sa mlekom treba piti svaki dan po tri čaše, a ako je kuvana sa vodom onda se pije manje. Ko ima uslova dobro je i kupati se u vodi u kojoj je kuvana žalfija.

ŽALFIJA se koristi kao lek uopšte kada su u pitanju bolesne desni, može se upotrebljavati i za ispiranje desni a lek za ispiranje desni pravi se ovako: Staviti žalfiju u vino, kuvati i kada se malo ohladi, da nije previše toplo može se upotrebljavati odmah za ispiranje desni. Napominjemo da je za ispiranje desni umesto vina bolje upotrebljavati vinsko sirće. A postupak za spravljanje je isti.
Ukoliko se neko noću znoji ima nervozu, i uopšte oceća se u nekom grozkičavom stanju treba da pije čaj od žalfije.

U KUHINJI  Više se koristi u medicini nego u pripremanju hrane. Njome se začinjavaju riba i meso. Najbolje se slaže sa masnim pečenjima, marinadama, sosovima i nadevima. Ali, žalfiju treba koristiti oprezno: ako se imalo pretera, nadjača druge ukuse i mirise. Žalfijom se obično začinjavaju  patka, džigerica i kobasice. U Dalmaciji njome začinjavaju dinstanu junetinu i ribu. Vrlo zanimljiva i dobra kombinacija mirisa i ukusa dobija se kada se nasečene pomorandže pomešaju s pavlakom i sve to začini mladim naseckanim listićima žalfije. Italijani izuzetno vole žalfiju i neka od svojih najpoznatijih jela začinjavaju njome: piccata, saltimbocca, osso bucco, pirinač i minestrone. Žalfijin med je veoma aromatičan, njime se zaslađuju čajevi i alkoholna pića.

ČAJ ZA ŽENSKE BOLESTI. Čaj od žalfije pomaže za ženske bolesti, bolesti materice, dojiljama pomaže kada im mleko ide samo od sebe, može se upotrebljavati protiv svrbeža oko polnih organa.
Ako se upotrebljava za neuredno žensko pranje potrebno je pored čaja kuvati žalfiju u vodi sa kojim se treba ispirati polni ud. Ukoliko se upotrebljava za svrabež oko polnih organa onda treba ne samo piti čaj, nego treba toplim čajem (vodom u kojoj je kuvana žalfija), isprati bolesna mesta. Samo ovaj čaj treba da bude jači, od onog koji se pije.

Znači žalfija može poslužiti da se preduprede mnoge bolesti. A pored toga i kao lek za bolesti koje su već nastale. Na primer obolele desni vrlo brzo mogu se izlečiti ispiranjem toplim čajem od žalfije.
A najjevtiniji prašak za zube se pravi takođe od žalfije: Utucati deo ugljena brezova i suve žalfije. Kada je gotovo pomešati sa vodom, koja treba da bude mlaka i time prati zube i desni nedeljno tri do četiri puta.

Ljekarnički naziv - Folia Lauri - Fructus Lauri - Oleum Lauri

Prirodni je: abortiv, amarum, analgetik, antibakterik, antidijabetik, antireumatik, antiseptik, aromatik, digestiv, dijaforetik, diuretik, ekspektorant, emenagog, kardiotonik, karminativ, mikocid, sedativ, stimulans, stiptik, stomahik, tonikum. 

Druga imena -  Javorika, lorber, lovorika.

Strani nazivi - Engleski - Bav, Bay Laure!; francuski - Laurier noble, Laurier commun, Laurier sauce; njemački - Lorbeer, Echter Lorbeerstrauch; slovenski - lovor, lorber; srpski - lovor; talijanski - alloro lauro.

Iz povijesti -  Domovina lovora je Mala Azija. U starom vijeku predstavljao je svetu biljku Boga Apolona. Poznati su reljefi starih kovanica s likom Apolona koji na glavi nosi lovorov vijenac. Grci su lovorovim vijencem nagrađivali pobjednike na Olimpijskim igrama još davne 776. g.p.n.e. Stari Rimski vojskovođe. Pjesnici, pisci i dr. kao priznanje za svoja postignuća nosili su lovorov vijenac kao simbol časti i slave. Lovorovim listovima trljala su se koplja i mačevi nakon velikih pobjeda.

Najljepše lovorove šume na svijetu nalaze se u okolici Lovrana, koji je po toj biljci i dobio ime (Laurus).

Opis - Samoniklo drvo visoko 2-20 m. Kožasti listovi duguljasti su, usko jajolikog i kopljastog oblika, na vrhu šiljati, dugački do 10, a široki oko 5 cm, sjajni i tamnozeleni, jakog mirisa. Dvodomni cvjetovi imaju četiri zelenkaste latice a cvatu 3-4 mjeseca. 

Plod je jajolika tamnopiava koštunica.

Vrijeme cvatnje - Ožujak - travanj.

Miris i okus -  Aromatičan, jako gorka i pekućeg okusa.

Stanište -  U mediteranskom pojasu, uz morsku obalu raste samoniklo, a kao kultivirana biljka u parkovima, vrtovima i drvoredima.

Branje i prerada. Beru se list i plod. Ubrane listove nanižemo na konac, objesimo i sušimo na toplom i zračnom mjestu. Suhi listovi rabe se kao začin, te za dobivanje eteričnog ulja. 

Od crnih plodova pripremaju se tinkture ili ljekovito ulje koje služi za masažu.

Ljekoviti sadržaj - Pertenoloidi, u listovima 1-3% eteričnog ulja s cineilom, pinenom, konstunoloid, eremantin dehidrocostuslakton, a u plodu oko 1% eteričnog ulja, oko 30% masnih ulja a najvažniji sastojci su laurin, fenol, miristicin, masne kiseline i treslovina.

Toksičnost - Veće količine lovora imaju narkotični učinak.

Ljekovito djelovanje - Pučka medicina preporučuje ga zbog stimulativnog svojstva kojim se potiču na rad mlitavi organi, kao i za ostale tegobe u radu organizma. 

U Primorju se lovor najčešće koristi u liječenju kašlja, prehlade i gripoznih stanja.

List lovora koristi se u liječenju:

• bolesti želuca i to naročito kod slabog rada probavnih žlijezda,
• bolesti krvi i povišenih masnoća,
• bolesti prostate, naročito infekcija,
• infektivnih bolesti mokraćnih organa i putova,
• bolesti živčanog sustava, neuroza, depresija, stresa, nesanice, razdražljivost,
• bolesti dišnih organa kao što su kašalj, prehlada,
• nadutosti i protiv bakterija truljenja u crijevima,
• mučnina, proljeva i grčeva u probavnom traktu,
• ubrzanog rada srca,
• glavobolje i migrene,
• reume.
• infekcije bakterijama.



Tinktura od plodova ili usitnjenih listova dobar je lijek za trljanje bolnih mjesta kod reume, nategnutih žila, uganuta, mišićnih tegoba.
• Od plodova i od listova lovora dobiva se ulje (Lauri oleum).
• Pripravci od plodova lovora za unutarnju uporabu koriste se za liječenje:
• želuca,
• teškoća s mokrenjem,
• glavobolje - migrene,
• groznice.

Od plodova se za vanjsku uporabu izrađuje:

• mast za liječenje hemoroida.

Lovorovo ulje služi za masiranje, draženje kože, mazanje oboljelih mjesta kao što su mišićni bolovi, novotvorine, kožni osipi, za pojačanu površinsku cirkulaciju, za dezinfekciju kožnih nečistoća. Mješavina lovorovog ulja i masti rabi se za liječenje hemoroida.

• Eterično lovorovo ulje je zelenožute boje, a koristi se za smirivanje zubobolje, a u aromoterapiji za inhaliranje, masaže kod bolova mišića, te kod stresnih i nervoznih stanja. Samo ili u kombinaciji s drugim eteričnim uljima, služi za pripremu kupelji koje otklanjaju neugodan miris tijela, za inhalacije i masaže, te za obloge. 

Zapadna pučka medicina rabi lovor za liječenje: apscesa, bolova mišića, bolesti želuca i kože, bolesti bubrega, dispepsije, gihta, grčeva, impotencije, histerije, komplikacija sa želucem, rana, ugriza životinja, zubobolje, ženskih bolesti, te kao insekticid i začin. 

U veterini za uganuća, istezanje mišića i bolesti vimena.

Eterično ulje lovora miješa se s eteričnim uljima od: kadulje, borovice, ružmarina, čempresa, lavande, bora...

Ajurvedska medicina list lovora rabi za ljekovite miješane začine koji su djelotvorni kod kolitisa, gastritisa, viška želučane kiseline, čira, povraćanja i mučnine, srčanih aritmija, gripe, prehlade, kašlja i nadimanja.
U engleskoj pučkoj medicini lovor se rabi za liječenje histerije, bolesti želuca, groznice i ženskih bolesti.


Kontraindikacije

U osoba s osjetljivim želucem i crijevima javlja se odbojnost na lovor kao začin u hrani, a trudnice ga ne smiju uzimati. Nadražaji kože mogu se izbjeći ako se pripravci od lista, plodova ili ulje lovora, razblaže.

Lovor se kao začinska biljka koristi u pripremanju ribljih i mesnih jela, jela s povrćem, juha i umaka, kao i u pripremanju kiselih krastavaca. Lovor u hrani ubija bakterije truljenja i razne mikroorganizme, regulira šećer u krvi, te jelu daje aromatičan okus. Stavlja se u malim količinama, većinom po jedan list lovora, a u nekim jelima ga je dovoljno i pola lista. Neke osobe ga ne podnose. Može se miješati s mediteranskim začinima kao što su lavanda, ružmarin, kadulja, vrijes i dr.


Uporaba lovorovog lista

• kao začin jelima 1 list,
• za kiseljenje povrća 2-4 lista
• kao začin octu 2-4 lista


Čaj

za navedene bolesti

  • 1 suhi list lovora,
  • 2 dl vode

Priprema. Vrućom vodom preliti smrvljeni list lovora, poklopiti i nakon pola sata procijediti.
Uporaba. Piti 1-2 šalice čaja na dan, prije jela..


Vino

za liječenje prehlade i gripe
Priprema. U crno vino staviti 1-2 lista lovora, 1-2 žlice meda i par klinčića. Vino zagrijavati polagano i prije nego što zakipi, maknuti s vatre. Uporaba. Piti umjereno vruće, u večernjim satima, prije spavanja.


Mast

za hemoroide

  • 100 g svježih plodova, 
  • 200 g svinjske masti

Priprema. Plodove lovora dobro zgnječiti i samljeti, umiješati u rastopljenu mast te kratko kuhati, stalno miješajući. Malo ohladiti i vruće uliti u odgovarajuću posudu. Pohraniti u hladnjak. Uporaba. Mazati oboljela mjesta 1-2 puta na dan.


Ulje

za navedena oboljenja

  • 200 g svježih i zrelih plodova, 
  • litra ulja

Priprema. Zrele plodove zgnječiti, staviti u staklenku te preliti uljem. Držati na toplom mjestu 30-45 dana i procijediti. Uporaba. Mazati bolna mjesta više puta na dan.
Napomena. Ulje se na isti način može raditi i od svježih listova.


Za masažu


  • 20 g usitnjenog lovorovog lista, 
  • 1 dl maslinovog ulja

Priprema. Bilje preliti uljem i staviti da odstoji tjedan dana uz svakodnevno mućkanje.
Uporaba. Uljem masirati bolna mjesta kod reume.


Tinktura

za navedena oboljenja
Priprema se prema propisima farmakopeje! 
Uporaba. Masirati bolna mjesta.


Prašak

Osušene plodove usitniti u prah i uzimati ga 1-2 puta na dan koliko stane na vrh noža, u jelu ili s čajem.


Kupke

Smrviti 20 listova lovora i kuhati kratko u 5 I vode. Poklopiti i nakon jednog sata uliti u kadu.


Eterično ulje

Može se nabaviti u ljekarnama i koristiti prema uputama proizvođača.


Uputa za veterinare

Lovorom se liječe uganuća, istegnuti mišići i bolesti vimena u životinja.


Uputa za pčelare

Lovor je vrlo dobar medonoša. Klasifikacijska oznaka za prinos meda je - 3. 
18:58 Unknown

Ljekarnički naziv - Folia Lauri - Fructus Lauri - Oleum Lauri

Prirodni je: abortiv, amarum, analgetik, antibakterik, antidijabetik, antireumatik, antiseptik, aromatik, digestiv, dijaforetik, diuretik, ekspektorant, emenagog, kardiotonik, karminativ, mikocid, sedativ, stimulans, stiptik, stomahik, tonikum. 

Druga imena -  Javorika, lorber, lovorika.

Strani nazivi - Engleski - Bav, Bay Laure!; francuski - Laurier noble, Laurier commun, Laurier sauce; njemački - Lorbeer, Echter Lorbeerstrauch; slovenski - lovor, lorber; srpski - lovor; talijanski - alloro lauro.

Iz povijesti -  Domovina lovora je Mala Azija. U starom vijeku predstavljao je svetu biljku Boga Apolona. Poznati su reljefi starih kovanica s likom Apolona koji na glavi nosi lovorov vijenac. Grci su lovorovim vijencem nagrađivali pobjednike na Olimpijskim igrama još davne 776. g.p.n.e. Stari Rimski vojskovođe. Pjesnici, pisci i dr. kao priznanje za svoja postignuća nosili su lovorov vijenac kao simbol časti i slave. Lovorovim listovima trljala su se koplja i mačevi nakon velikih pobjeda.

Najljepše lovorove šume na svijetu nalaze se u okolici Lovrana, koji je po toj biljci i dobio ime (Laurus).

Opis - Samoniklo drvo visoko 2-20 m. Kožasti listovi duguljasti su, usko jajolikog i kopljastog oblika, na vrhu šiljati, dugački do 10, a široki oko 5 cm, sjajni i tamnozeleni, jakog mirisa. Dvodomni cvjetovi imaju četiri zelenkaste latice a cvatu 3-4 mjeseca. 

Plod je jajolika tamnopiava koštunica.

Vrijeme cvatnje - Ožujak - travanj.

Miris i okus -  Aromatičan, jako gorka i pekućeg okusa.

Stanište -  U mediteranskom pojasu, uz morsku obalu raste samoniklo, a kao kultivirana biljka u parkovima, vrtovima i drvoredima.

Branje i prerada. Beru se list i plod. Ubrane listove nanižemo na konac, objesimo i sušimo na toplom i zračnom mjestu. Suhi listovi rabe se kao začin, te za dobivanje eteričnog ulja. 

Od crnih plodova pripremaju se tinkture ili ljekovito ulje koje služi za masažu.

Ljekoviti sadržaj - Pertenoloidi, u listovima 1-3% eteričnog ulja s cineilom, pinenom, konstunoloid, eremantin dehidrocostuslakton, a u plodu oko 1% eteričnog ulja, oko 30% masnih ulja a najvažniji sastojci su laurin, fenol, miristicin, masne kiseline i treslovina.

Toksičnost - Veće količine lovora imaju narkotični učinak.

Ljekovito djelovanje - Pučka medicina preporučuje ga zbog stimulativnog svojstva kojim se potiču na rad mlitavi organi, kao i za ostale tegobe u radu organizma. 

U Primorju se lovor najčešće koristi u liječenju kašlja, prehlade i gripoznih stanja.

List lovora koristi se u liječenju:

• bolesti želuca i to naročito kod slabog rada probavnih žlijezda,
• bolesti krvi i povišenih masnoća,
• bolesti prostate, naročito infekcija,
• infektivnih bolesti mokraćnih organa i putova,
• bolesti živčanog sustava, neuroza, depresija, stresa, nesanice, razdražljivost,
• bolesti dišnih organa kao što su kašalj, prehlada,
• nadutosti i protiv bakterija truljenja u crijevima,
• mučnina, proljeva i grčeva u probavnom traktu,
• ubrzanog rada srca,
• glavobolje i migrene,
• reume.
• infekcije bakterijama.



Tinktura od plodova ili usitnjenih listova dobar je lijek za trljanje bolnih mjesta kod reume, nategnutih žila, uganuta, mišićnih tegoba.
• Od plodova i od listova lovora dobiva se ulje (Lauri oleum).
• Pripravci od plodova lovora za unutarnju uporabu koriste se za liječenje:
• želuca,
• teškoća s mokrenjem,
• glavobolje - migrene,
• groznice.

Od plodova se za vanjsku uporabu izrađuje:

• mast za liječenje hemoroida.

Lovorovo ulje služi za masiranje, draženje kože, mazanje oboljelih mjesta kao što su mišićni bolovi, novotvorine, kožni osipi, za pojačanu površinsku cirkulaciju, za dezinfekciju kožnih nečistoća. Mješavina lovorovog ulja i masti rabi se za liječenje hemoroida.

• Eterično lovorovo ulje je zelenožute boje, a koristi se za smirivanje zubobolje, a u aromoterapiji za inhaliranje, masaže kod bolova mišića, te kod stresnih i nervoznih stanja. Samo ili u kombinaciji s drugim eteričnim uljima, služi za pripremu kupelji koje otklanjaju neugodan miris tijela, za inhalacije i masaže, te za obloge. 

Zapadna pučka medicina rabi lovor za liječenje: apscesa, bolova mišića, bolesti želuca i kože, bolesti bubrega, dispepsije, gihta, grčeva, impotencije, histerije, komplikacija sa želucem, rana, ugriza životinja, zubobolje, ženskih bolesti, te kao insekticid i začin. 

U veterini za uganuća, istezanje mišića i bolesti vimena.

Eterično ulje lovora miješa se s eteričnim uljima od: kadulje, borovice, ružmarina, čempresa, lavande, bora...

Ajurvedska medicina list lovora rabi za ljekovite miješane začine koji su djelotvorni kod kolitisa, gastritisa, viška želučane kiseline, čira, povraćanja i mučnine, srčanih aritmija, gripe, prehlade, kašlja i nadimanja.
U engleskoj pučkoj medicini lovor se rabi za liječenje histerije, bolesti želuca, groznice i ženskih bolesti.


Kontraindikacije

U osoba s osjetljivim želucem i crijevima javlja se odbojnost na lovor kao začin u hrani, a trudnice ga ne smiju uzimati. Nadražaji kože mogu se izbjeći ako se pripravci od lista, plodova ili ulje lovora, razblaže.

Lovor se kao začinska biljka koristi u pripremanju ribljih i mesnih jela, jela s povrćem, juha i umaka, kao i u pripremanju kiselih krastavaca. Lovor u hrani ubija bakterije truljenja i razne mikroorganizme, regulira šećer u krvi, te jelu daje aromatičan okus. Stavlja se u malim količinama, većinom po jedan list lovora, a u nekim jelima ga je dovoljno i pola lista. Neke osobe ga ne podnose. Može se miješati s mediteranskim začinima kao što su lavanda, ružmarin, kadulja, vrijes i dr.


Uporaba lovorovog lista

• kao začin jelima 1 list,
• za kiseljenje povrća 2-4 lista
• kao začin octu 2-4 lista


Čaj

za navedene bolesti

  • 1 suhi list lovora,
  • 2 dl vode

Priprema. Vrućom vodom preliti smrvljeni list lovora, poklopiti i nakon pola sata procijediti.
Uporaba. Piti 1-2 šalice čaja na dan, prije jela..


Vino

za liječenje prehlade i gripe
Priprema. U crno vino staviti 1-2 lista lovora, 1-2 žlice meda i par klinčića. Vino zagrijavati polagano i prije nego što zakipi, maknuti s vatre. Uporaba. Piti umjereno vruće, u večernjim satima, prije spavanja.


Mast

za hemoroide

  • 100 g svježih plodova, 
  • 200 g svinjske masti

Priprema. Plodove lovora dobro zgnječiti i samljeti, umiješati u rastopljenu mast te kratko kuhati, stalno miješajući. Malo ohladiti i vruće uliti u odgovarajuću posudu. Pohraniti u hladnjak. Uporaba. Mazati oboljela mjesta 1-2 puta na dan.


Ulje

za navedena oboljenja

  • 200 g svježih i zrelih plodova, 
  • litra ulja

Priprema. Zrele plodove zgnječiti, staviti u staklenku te preliti uljem. Držati na toplom mjestu 30-45 dana i procijediti. Uporaba. Mazati bolna mjesta više puta na dan.
Napomena. Ulje se na isti način može raditi i od svježih listova.


Za masažu


  • 20 g usitnjenog lovorovog lista, 
  • 1 dl maslinovog ulja

Priprema. Bilje preliti uljem i staviti da odstoji tjedan dana uz svakodnevno mućkanje.
Uporaba. Uljem masirati bolna mjesta kod reume.


Tinktura

za navedena oboljenja
Priprema se prema propisima farmakopeje! 
Uporaba. Masirati bolna mjesta.


Prašak

Osušene plodove usitniti u prah i uzimati ga 1-2 puta na dan koliko stane na vrh noža, u jelu ili s čajem.


Kupke

Smrviti 20 listova lovora i kuhati kratko u 5 I vode. Poklopiti i nakon jednog sata uliti u kadu.


Eterično ulje

Može se nabaviti u ljekarnama i koristiti prema uputama proizvođača.


Uputa za veterinare

Lovorom se liječe uganuća, istegnuti mišići i bolesti vimena u životinja.


Uputa za pčelare

Lovor je vrlo dobar medonoša. Klasifikacijska oznaka za prinos meda je - 3. 

Korijander (coriandrum sativum) je biljka koja potječe iz Južne Europe i sa Srednjeg Istoka.

Visoka je između 30 i 90 cm, a njezino lišće i plodovi imaju specifičan miris pa se koriste kao začin i dodatak mnogim jelima.

Naziv potječe od grčke riječi koriannon, što znači stjenica, a vezano je upravo za specifičan miris listova.

Osim što se primjenjuje kao začin, korijander ima mnogo pozitivnih učinaka na zdravlje.

Korijander je bogat eteričnim uljima, proteinima, vitaminom C i organskim kiselina, a njegovo ulje sadrži oko 70 posto linalola, kao i pineol, borneol, limonen i geraniol.

Pozitivni učinci korijandera na zdravlje

1. Čisti organizam od toksina i teških metala

Korijander je jedno od najboljih prirodnih sredstava za čišćenje organizma od toksina i teških metala. Ova biljka je snažni prirodni kelat, što znači da veže na sebe atome toksina i teških metala i izbacuje ih iz organizma.

2. Prirodni je lijek za anemiju

Korijander sadrži željezo, koje se lako apsorbira u krv, zbog toga direktno pomaže u liječenju anemije. Ako ste anemični, stavite pregršt svježeg korijandera u juhu, salatu ili jelo od povrća. Mljeveni korijander možete pomiješati s maslinovim uljem, soli i začinima i namazati ga na kruh.

3. Ublažava artritis i reumu

Cineol i linolna kiselina prisutni u korijanderu djeluju protiv reume i artritisa te su vrlo djelotvorni u smanjivanju oteklina nastalih kao rezultat navedenih bolesti. Učinkovit je i kod oteklina nastalih zbog lošeg rada bubrega ili anemije, jer njegovi sastojci pomažu u uklanjanju suvišnih tekućina iz organizma.

4. Smanjuje razinu kolesterola i šećera

Kiseline koje se nalaze u korijanderu vrlo su učinkovite u smanjivanju količine kolesterola u krvi. Osim toga, suzbijaju nakupljanje kolesterola u arterijama i venama.

Zahvaljujući stimulativnom djelovanju na endokrine žlijezde, korijander povećava izlučivanje inzulina iz gušterače i na taj način pomaže u pravilnoj asimilaciji i apsorpciji šećera u krvi. Ovo svojstvo je vrlo korisno za oboljele od dijabetesa.

5. Normalizira probavu

Zahvaljujući posebnim eteričnim uljima koji sadrži, korijander pomaže u pravilnom izlučivanju enzima i probavnih sokova te stimulira rad probave. Neki elementi eteričnih ulja korijandera pospješuju pravilan rad jetre i crijeva, kao i  liječenje proljeva.

Djelotvoran je kod dijareje uzrokovane bakterijama i gljivicama, budući da neki sastojci korijandera imaju antibakterijska svojstva. Svježi listovi korijandera stimuliraju apetit.

6. Ublažava menstrualne tegobe

Korijander je stimulans koji potiče lučenje endokrinih žlijezda. To njegovo svojstvo pomaže u uspostavljanju menstrualnog ciklusa i ublažava menstrualne bolove.

7. Liječi usne čireve

Citronelol, sastojak esencijalnog ulja korijandera, odličan je antiseptik. Uz to, ostali sastojci biljke imaju antimikrobno djelovanje koje sprečava rane i čireve u ustima. Osim što pomaže u liječenju čireva, korijander također osvježava dah.

8. Čuva zdravlje očiju

Korijander je bogat antioksidantima, vitaminom A i vitaminom C, mineralima i eteričnim uljima koja usporavaju starenje oka i razvoj očnih bolesti te pomažu u opuštanju očnih mišića.

Korijander ima i antimikrobna svojstva koja štite oči od zaraznih bolesti poput konjunktivitisa.

9. Pomaže kod kožnih bolesti

Dezinfekcijska, detoksikacijska, antiseptička, anti-gljivična i antioksidacijska svojstva korijandera idealna su za liječenje kožnih bolesti, poput ekcema, hrapave kože ili gljivičnih oboljenja.


Osim toga korijander pomaže u liječenju upala i čuva jetru. Pretpostavlja se da ima antikancerogena svojstva i da je prirodni afrodizijak.

Smatra se da sjemenke smrvljene u prah, pomiješane s medom pojačavaju seksualnu želju.

Eterično ulje korijandera upotrebljava se u proizvodnji parfema.

Kako koristiti korijander


List korijandera uvijek se koristi svjež. Ima jaku aromu i najčešće se upotrebljava u južnoameričkoj i azijskoj kuhinji, dok europska kuhinja više koristi zrelo i osušeno sjeme.

Svježe mljeveno sjeme korijandera izvrstan su dodatak pecivima, juhama,  jelama od povrća i mahunarkama.

Svježe lišće korijandera možete dodati u juhu, salatu ili jelo od povrća.

Možete od njega napraviti i pesto (pastu) od korijandera.

Sastojci


  • 1 češanj češnjaka
  • 1/2 čaše badema ili indijskih oraščića
  • 1 čaša lišća svježeg korijandera
  • 2 žlice soka limuna
  • 6 žlica maslinovog ulja
  • morska sol


Priprema

Korijander i ulje dobro sameljite u blenderu. Dodajte ostale sastojke i meljite, dok ne dobijete glatku smjesu. Ako je potrebno, dodajte malo vode.

Konzumirajte svakodnevno, namazano na komad integralnog kruha.

Gdje kupiti


Sjeme korijandera ili korijander u prahu možete kupiti skoro u svakom supermarketu na odjelu začina. Organski uzgojeni korijander možete nabaviti u trgovinama zdrave hrane.

Ako želite uživati u blagodatima lista korijandera, morat ćete ga uzgojiti u vrtu. Sjeme za sadnju možete nabaviti u poljoprivrednim apotekama.

Sjetva na otvorenom počinje u travnju. Sjeme se sadi 1 cm duboko, razmak između redova iznosi oko 30 cm. Želite li kontinuirano imati zalihu svježeg lišća korijandera, dosijavajte ga svaka tri tjedna.

Za uzgoj sjemena biljke treba prorijediti na razmak od 15 cm unutar reda. U početku održavajte ravnomjernu vlažnost tla. Poslije je dovoljno povremeno okopati tlo oko biljaka.


Nadam se da ćete od sada redovito uživati u dobrobitima korijandera - biljke koja ima vrhunska ljekovita svojstva.
18:48 Unknown

Korijander (coriandrum sativum) je biljka koja potječe iz Južne Europe i sa Srednjeg Istoka.

Visoka je između 30 i 90 cm, a njezino lišće i plodovi imaju specifičan miris pa se koriste kao začin i dodatak mnogim jelima.

Naziv potječe od grčke riječi koriannon, što znači stjenica, a vezano je upravo za specifičan miris listova.

Osim što se primjenjuje kao začin, korijander ima mnogo pozitivnih učinaka na zdravlje.

Korijander je bogat eteričnim uljima, proteinima, vitaminom C i organskim kiselina, a njegovo ulje sadrži oko 70 posto linalola, kao i pineol, borneol, limonen i geraniol.

Pozitivni učinci korijandera na zdravlje

1. Čisti organizam od toksina i teških metala

Korijander je jedno od najboljih prirodnih sredstava za čišćenje organizma od toksina i teških metala. Ova biljka je snažni prirodni kelat, što znači da veže na sebe atome toksina i teških metala i izbacuje ih iz organizma.

2. Prirodni je lijek za anemiju

Korijander sadrži željezo, koje se lako apsorbira u krv, zbog toga direktno pomaže u liječenju anemije. Ako ste anemični, stavite pregršt svježeg korijandera u juhu, salatu ili jelo od povrća. Mljeveni korijander možete pomiješati s maslinovim uljem, soli i začinima i namazati ga na kruh.

3. Ublažava artritis i reumu

Cineol i linolna kiselina prisutni u korijanderu djeluju protiv reume i artritisa te su vrlo djelotvorni u smanjivanju oteklina nastalih kao rezultat navedenih bolesti. Učinkovit je i kod oteklina nastalih zbog lošeg rada bubrega ili anemije, jer njegovi sastojci pomažu u uklanjanju suvišnih tekućina iz organizma.

4. Smanjuje razinu kolesterola i šećera

Kiseline koje se nalaze u korijanderu vrlo su učinkovite u smanjivanju količine kolesterola u krvi. Osim toga, suzbijaju nakupljanje kolesterola u arterijama i venama.

Zahvaljujući stimulativnom djelovanju na endokrine žlijezde, korijander povećava izlučivanje inzulina iz gušterače i na taj način pomaže u pravilnoj asimilaciji i apsorpciji šećera u krvi. Ovo svojstvo je vrlo korisno za oboljele od dijabetesa.

5. Normalizira probavu

Zahvaljujući posebnim eteričnim uljima koji sadrži, korijander pomaže u pravilnom izlučivanju enzima i probavnih sokova te stimulira rad probave. Neki elementi eteričnih ulja korijandera pospješuju pravilan rad jetre i crijeva, kao i  liječenje proljeva.

Djelotvoran je kod dijareje uzrokovane bakterijama i gljivicama, budući da neki sastojci korijandera imaju antibakterijska svojstva. Svježi listovi korijandera stimuliraju apetit.

6. Ublažava menstrualne tegobe

Korijander je stimulans koji potiče lučenje endokrinih žlijezda. To njegovo svojstvo pomaže u uspostavljanju menstrualnog ciklusa i ublažava menstrualne bolove.

7. Liječi usne čireve

Citronelol, sastojak esencijalnog ulja korijandera, odličan je antiseptik. Uz to, ostali sastojci biljke imaju antimikrobno djelovanje koje sprečava rane i čireve u ustima. Osim što pomaže u liječenju čireva, korijander također osvježava dah.

8. Čuva zdravlje očiju

Korijander je bogat antioksidantima, vitaminom A i vitaminom C, mineralima i eteričnim uljima koja usporavaju starenje oka i razvoj očnih bolesti te pomažu u opuštanju očnih mišića.

Korijander ima i antimikrobna svojstva koja štite oči od zaraznih bolesti poput konjunktivitisa.

9. Pomaže kod kožnih bolesti

Dezinfekcijska, detoksikacijska, antiseptička, anti-gljivična i antioksidacijska svojstva korijandera idealna su za liječenje kožnih bolesti, poput ekcema, hrapave kože ili gljivičnih oboljenja.


Osim toga korijander pomaže u liječenju upala i čuva jetru. Pretpostavlja se da ima antikancerogena svojstva i da je prirodni afrodizijak.

Smatra se da sjemenke smrvljene u prah, pomiješane s medom pojačavaju seksualnu želju.

Eterično ulje korijandera upotrebljava se u proizvodnji parfema.

Kako koristiti korijander


List korijandera uvijek se koristi svjež. Ima jaku aromu i najčešće se upotrebljava u južnoameričkoj i azijskoj kuhinji, dok europska kuhinja više koristi zrelo i osušeno sjeme.

Svježe mljeveno sjeme korijandera izvrstan su dodatak pecivima, juhama,  jelama od povrća i mahunarkama.

Svježe lišće korijandera možete dodati u juhu, salatu ili jelo od povrća.

Možete od njega napraviti i pesto (pastu) od korijandera.

Sastojci


  • 1 češanj češnjaka
  • 1/2 čaše badema ili indijskih oraščića
  • 1 čaša lišća svježeg korijandera
  • 2 žlice soka limuna
  • 6 žlica maslinovog ulja
  • morska sol


Priprema

Korijander i ulje dobro sameljite u blenderu. Dodajte ostale sastojke i meljite, dok ne dobijete glatku smjesu. Ako je potrebno, dodajte malo vode.

Konzumirajte svakodnevno, namazano na komad integralnog kruha.

Gdje kupiti


Sjeme korijandera ili korijander u prahu možete kupiti skoro u svakom supermarketu na odjelu začina. Organski uzgojeni korijander možete nabaviti u trgovinama zdrave hrane.

Ako želite uživati u blagodatima lista korijandera, morat ćete ga uzgojiti u vrtu. Sjeme za sadnju možete nabaviti u poljoprivrednim apotekama.

Sjetva na otvorenom počinje u travnju. Sjeme se sadi 1 cm duboko, razmak između redova iznosi oko 30 cm. Želite li kontinuirano imati zalihu svježeg lišća korijandera, dosijavajte ga svaka tri tjedna.

Za uzgoj sjemena biljke treba prorijediti na razmak od 15 cm unutar reda. U početku održavajte ravnomjernu vlažnost tla. Poslije je dovoljno povremeno okopati tlo oko biljaka.


Nadam se da ćete od sada redovito uživati u dobrobitima korijandera - biljke koja ima vrhunska ljekovita svojstva.
vidac biljka - cuvar vida

Legenda govori da je vidac dobio latinski naziv Euphrasia prema grčkoj graciji Euphrosyini (čije ime znači radost) jer on obraduje svakoga, budući da liječi oči.

Zahvaljujući svom djelovanju, u narodu ga još nazivaju  i "oči Matere Božje" ili "roža Svete Lucije" te "vidovica“ jer je višestoljetnom tradicijom potvrđeno da je idealan prirodni lijek kod bolesti očiju.

Koristili su ga još i davne 1300.-te godine.

Alkemičar Arnoldus Villanovanus posvetio mu je hvalospjev  “Vini Euphrasiati tantopere celebrati“, rekavši da je povratio vid onima koji su dugo bili bez njega, a istraživač Hildamus je vjerovao da može popravit vid i onima starijima od 70 ili 80 godina.

Vidac je i danas dostupan i djelotvoran lijek svima onima koji muku muče s vidom i bolestima očiju, bez obzira je li riječ o starosti, infekcijama ili pošasti modernog doba – ekrana.

Sastav i ljekovitost vidca

Vidac u sebi krije glikozid rinantin, vitamin C, eterično ulje, masno ulje, smolu, gorke tvari, šećer, sol, eufrastan kiselinu i aromatične tvari.

Ima dugu upotrebu korištenja u narodnoj medicini, koja je u njemu prepoznala jedino sredstvo koje može pomoći kod ozbiljnih očnih problema,  čak i u slučajevima kada podbace i suvremeni lijekovi.

Vidac smiruje upale, potiče ozdravljenje, djeluje protiv virusa i bakterija, ublažava osjećaj suhoće i bolova u očima.

Djelotvoran je kod pritiska u očima i umora očiju nakon dugog perioda provedenog za računalom, na propuhu i u zadimljenim prostorima.

Donosi olakšanje i predstavlja prirodnu alternativu konvencionalnim kapima za oči i drugim sredstvima koji se koriste u liječenju očnih problema.


Može pomoći kod sljedećih tegoba:


  • infekcije svih dijelova oka
  • alergijske reakcije
  • iritis (upala šarenice)
  • blefaritis (upala očnog kapka)
  • keratitis (upala rožnice)
  • upala vjeđa
  • upala suznih kanala
  • kratkovidnost
  • suhoća ili umor oka
  • iritacije – dim, smog, umor očiju zbog korištenja računala
  • glaukom i očni tlak


Djelotvoran i kod respiratornih problema, probave i glavobolje 
Iako je najpoznatiji u liječenju bolesti oka, vidac liječi i respiratorne probleme, kao što je bronhitis, kod hunjavice i gripe.

Djelotvoran je u smirivanju bolova u želucu te smanjuje probavne smetnje. 

Preporučuje se i kod peludne groznice ili peludne hunjavice, budući da ublažava suzenje očiju,  peckanje i crvenilo oka.

Pozitivno  utječe na smirenje kod glavobolja, nesanice i tjeskobe.

Malo je poznato i da ljekovito djeluje kod trovanja nikotinom ili alkoholom, gdje ublažava utjecaj toksina u tijelu.

Do boljeg vida uz pomoć čaja i obloga

Za liječenje svih očnih problema, na raspolaganju vam je svježi sok od biljke ili sušeni vidac.

Od svježeg soka možete napraviti prirodne kapi za oči ili ga iskoristiti za obloge.

Prirodne kapi napravite na sljedeći način: svježi sok od vidca razrijedite destiliranom vodom i nakapajte po dvije kapi u oko.

Drugi način je priprema čaja kao kupke za ispiranje oka ili za obloge.

Pola čajne žličice suhe biljke prelijte s 2 dcl kipuće vode i ostavite da odstoji 1-2 minute.

Procijedite i mlakim čajem ispirite oči 2-3 puta na dan.

Od mlakog čaja možete napraviti i obloge. Ostavite ih na očima oko 5 minuta, dok ne primijetite da se oblog osušio.

Tijekom noći, oblog možete ostaviti i duže.

Uvijek koristite isključivo svježe pripremljeni čaj.

Ako imate vrlo osjetljive oči, čaj razrijedite s prokuhanom, mlakom vodom.

Za liječenje težih upala, vidac možete pomiješati s nevenom, kamilicom ili komoračem koji će pomoći u ublažavanju simptoma i bržem ozdravljenju.

Uz ovaj tretman, za jačanje očnog živca, preporučuje se 1-2 puta dnevno uzeti prstohvat (na vrh noža) samljevene suhe biljke vidca, oralno (možete ga npr. dodati u juhu).

Oblozi protiv ječmenca

Prelijte pet žličica biljke s 250 ml vruće vode i ostavite deset minuta da odstoji, a potom procijedite.

Procijeđeno bilje umotajte u gazu i prislonite na ječmenac. Oblog držite 5-7 minuta.

Toplina će pomoći očistiti ječmenac i ubrzati oporavak oka.


Čaj za jačanje vida

Dvije čajne žličice sušene biljke prelijte s dva decilitra kipuće vode, pustite da odstoji poklopljen petnaest minuta, uz povremeno miješanje, a zatim ga procijedite.

Pijte 3 puta dnevno po šalicu čaja, uvijek svježe skuhanog i nezaslađenog.


Primjena vidca u homeopatiji

Ova ljekovita biljka koju narodna medicina koristi već stoljećima, ima primjenu i u homeopatiji.

Ona koristi pripravak na bazi vidca Euphrasia c30 za liječenje vodenastog iscjetka iz očiju, praćenog osjećajem peckanja i boli uzrokovane jakim svjetlom.


Upozorenje
Bitno je napomenuti da glikozid rinantin u vidcu može prouzročiti simptome trovanja, ako se vidac uzima u prevelikim količinama, stoga je važno držati se preporučenih doza i savjeta pripreme.

Kod težih očni bolesti svakako se prije korištenja savjetujte sa stručnjakom fitoterapeutom.

Vidac trebaju izbjegavati trudnice, dojilje, osobe s komplikacijama žuči, akutnim čirom na želucu i dvanaestniku, te s bolesnom jetrom.
18:43 Unknown
vidac biljka - cuvar vida

Legenda govori da je vidac dobio latinski naziv Euphrasia prema grčkoj graciji Euphrosyini (čije ime znači radost) jer on obraduje svakoga, budući da liječi oči.

Zahvaljujući svom djelovanju, u narodu ga još nazivaju  i "oči Matere Božje" ili "roža Svete Lucije" te "vidovica“ jer je višestoljetnom tradicijom potvrđeno da je idealan prirodni lijek kod bolesti očiju.

Koristili su ga još i davne 1300.-te godine.

Alkemičar Arnoldus Villanovanus posvetio mu je hvalospjev  “Vini Euphrasiati tantopere celebrati“, rekavši da je povratio vid onima koji su dugo bili bez njega, a istraživač Hildamus je vjerovao da može popravit vid i onima starijima od 70 ili 80 godina.

Vidac je i danas dostupan i djelotvoran lijek svima onima koji muku muče s vidom i bolestima očiju, bez obzira je li riječ o starosti, infekcijama ili pošasti modernog doba – ekrana.

Sastav i ljekovitost vidca

Vidac u sebi krije glikozid rinantin, vitamin C, eterično ulje, masno ulje, smolu, gorke tvari, šećer, sol, eufrastan kiselinu i aromatične tvari.

Ima dugu upotrebu korištenja u narodnoj medicini, koja je u njemu prepoznala jedino sredstvo koje može pomoći kod ozbiljnih očnih problema,  čak i u slučajevima kada podbace i suvremeni lijekovi.

Vidac smiruje upale, potiče ozdravljenje, djeluje protiv virusa i bakterija, ublažava osjećaj suhoće i bolova u očima.

Djelotvoran je kod pritiska u očima i umora očiju nakon dugog perioda provedenog za računalom, na propuhu i u zadimljenim prostorima.

Donosi olakšanje i predstavlja prirodnu alternativu konvencionalnim kapima za oči i drugim sredstvima koji se koriste u liječenju očnih problema.


Može pomoći kod sljedećih tegoba:


  • infekcije svih dijelova oka
  • alergijske reakcije
  • iritis (upala šarenice)
  • blefaritis (upala očnog kapka)
  • keratitis (upala rožnice)
  • upala vjeđa
  • upala suznih kanala
  • kratkovidnost
  • suhoća ili umor oka
  • iritacije – dim, smog, umor očiju zbog korištenja računala
  • glaukom i očni tlak


Djelotvoran i kod respiratornih problema, probave i glavobolje 
Iako je najpoznatiji u liječenju bolesti oka, vidac liječi i respiratorne probleme, kao što je bronhitis, kod hunjavice i gripe.

Djelotvoran je u smirivanju bolova u želucu te smanjuje probavne smetnje. 

Preporučuje se i kod peludne groznice ili peludne hunjavice, budući da ublažava suzenje očiju,  peckanje i crvenilo oka.

Pozitivno  utječe na smirenje kod glavobolja, nesanice i tjeskobe.

Malo je poznato i da ljekovito djeluje kod trovanja nikotinom ili alkoholom, gdje ublažava utjecaj toksina u tijelu.

Do boljeg vida uz pomoć čaja i obloga

Za liječenje svih očnih problema, na raspolaganju vam je svježi sok od biljke ili sušeni vidac.

Od svježeg soka možete napraviti prirodne kapi za oči ili ga iskoristiti za obloge.

Prirodne kapi napravite na sljedeći način: svježi sok od vidca razrijedite destiliranom vodom i nakapajte po dvije kapi u oko.

Drugi način je priprema čaja kao kupke za ispiranje oka ili za obloge.

Pola čajne žličice suhe biljke prelijte s 2 dcl kipuće vode i ostavite da odstoji 1-2 minute.

Procijedite i mlakim čajem ispirite oči 2-3 puta na dan.

Od mlakog čaja možete napraviti i obloge. Ostavite ih na očima oko 5 minuta, dok ne primijetite da se oblog osušio.

Tijekom noći, oblog možete ostaviti i duže.

Uvijek koristite isključivo svježe pripremljeni čaj.

Ako imate vrlo osjetljive oči, čaj razrijedite s prokuhanom, mlakom vodom.

Za liječenje težih upala, vidac možete pomiješati s nevenom, kamilicom ili komoračem koji će pomoći u ublažavanju simptoma i bržem ozdravljenju.

Uz ovaj tretman, za jačanje očnog živca, preporučuje se 1-2 puta dnevno uzeti prstohvat (na vrh noža) samljevene suhe biljke vidca, oralno (možete ga npr. dodati u juhu).

Oblozi protiv ječmenca

Prelijte pet žličica biljke s 250 ml vruće vode i ostavite deset minuta da odstoji, a potom procijedite.

Procijeđeno bilje umotajte u gazu i prislonite na ječmenac. Oblog držite 5-7 minuta.

Toplina će pomoći očistiti ječmenac i ubrzati oporavak oka.


Čaj za jačanje vida

Dvije čajne žličice sušene biljke prelijte s dva decilitra kipuće vode, pustite da odstoji poklopljen petnaest minuta, uz povremeno miješanje, a zatim ga procijedite.

Pijte 3 puta dnevno po šalicu čaja, uvijek svježe skuhanog i nezaslađenog.


Primjena vidca u homeopatiji

Ova ljekovita biljka koju narodna medicina koristi već stoljećima, ima primjenu i u homeopatiji.

Ona koristi pripravak na bazi vidca Euphrasia c30 za liječenje vodenastog iscjetka iz očiju, praćenog osjećajem peckanja i boli uzrokovane jakim svjetlom.


Upozorenje
Bitno je napomenuti da glikozid rinantin u vidcu može prouzročiti simptome trovanja, ako se vidac uzima u prevelikim količinama, stoga je važno držati se preporučenih doza i savjeta pripreme.

Kod težih očni bolesti svakako se prije korištenja savjetujte sa stručnjakom fitoterapeutom.

Vidac trebaju izbjegavati trudnice, dojilje, osobe s komplikacijama žuči, akutnim čirom na želucu i dvanaestniku, te s bolesnom jetrom.

Sample Text

Text Widget

Ordered List

Metvica i njena ljekovitost



Prema grčkom mitu, Menta je bila nimfa koju je bezuspješno progonio pohotni bog podzemlja Had.

Zaslijepio ju je svojim blještavim kolima, ali ju je od napastovanja spasila kraljica Perzefona pretvorivši je u metvicu.

Metvica je u narodu znana još i kao nana, paprena metvica, menta, pepermint.

Postoji preko 250 vrsta metvica. Najpoznatije su klasasta i paprena metvica.

Smatra se da je metvica porijeklom s Dalekog istoka, a koristi se barem 10.000 godina.

Popularna je u mnogim dijelovima svijeta, a osobito u arapskom, gdje služi kao glavni začin i redovito se pije kao čaj.

I drugdje u svijetu ovaj se čaj stoljećima pije zbog ugodnog okusa i mirisa te brojnih ljekovitih svojstava.

Ljekovitost metvice


Metvica spada među čajeve koje bi uvijek trebalo imati kod kuće, jer dobro dođe kod različitih tegoba.

Sadrži visoku količinu mentola, koji je po mirisu čini prepoznatljivom među tisućama biljaka.

Mentol aktivira receptore osjetljive na hladnoću u koži i sluznici tkiva, zbog čega se javlja osjećaj hlađenja, po kojemu je ova biljka prepoznatljiva.

Mentol je čest sastojak zubnih pasti i vodica. On pomaže u sprečavanju bolesti desni i lošeg daha, a pijenje čaja od metvice općenito pomaže u održavanju oralnog zdravlja.

Metvica je odavno poznata po tome da smiruje probavni trakt, smanjuje bolove u želucu i crijevima, ublažava raznovrsne grčeve i mučnine, osobito one uzrokovane putovanjem.

Pospješuje mršavljenje, jer ima diuretičko djelovanje, potiče metabolizam i smanjuje apetit. Osim toga, čaj i drugi metvičini pripravci pokazali su se vrlo djelotvornima kod sindroma iritabilnog crijeva.

Jedno od primarnih svojstava metvice je ublažavanje stresa. Sadrži veće količine triptofana, od kojeg nastaje serotonin koji podiže raspoloženje.

Smanjuje glavobolje i želučane tegobe prouzrokovane stresom.

Čaj prije spavanja umiruje organizam i pomaže da lakše zaspite.

Metvica sadrži vitamine A, C i druge aktivne tvari poput ružmarinske kiseline koje pomažu u jačanju otpornosti organizma na upale i infekcije.

Ova biljka smanjuje simptome prehlade i suhog kašlja, neutralizira slobodne radikale i sprečava proizvodnju tvari koje potiču upale.

Smatra se da metvica, zahvaljujući ružmarinskoj kiselini, ublažuje alergiju i astmu. Oblozi od metvice pomažu kod alergijskih osipa, dok inhaliranje čaja smanjuje začepljenost dišnih puteva.

Neka istraživanja pokazuju da bi metvica mogla imati i antikancerogena svojstva, jer sadrži perililni alkohol, koji se u testiranjima pokazao zaslužnim za sprečavanje raka debelog crijeva, kože i pluća.

No, za punu potvrdu ovog učinka potrebna su dodatna istraživanja.

Dokazano je da redovito ispijanje čaja od metvice sprečava neželjenu dlakavost na nogama, prsima, licu, leđima i drugim dijelovima tijela uzrokovano povišenim lučenjem muških spolnih hormona.

Ova mirisna biljka...


  • suzbija upale i infekcije
  • pomaže kod astme i alergije
  • jača imunitet
  • pomaže kod probavnih tegoba
  • sprečava bolesti desni i loš zadah
  • potpomaže mršavljenju
  • ublažava stres i nesanicu


Ulje metvice


Eterično ulje metvice sadrži vitamine A i C, omega-3 kiseline te minerale željezo, mangan, magnezij, kalcij, kalij i bakar.

Pogodno je za liječenje brojnih zdravstvenih problema i djeluje slično kao i čaj od metvice.

Odobreno je u službenoj medicini za liječenje migrena, reumatskih tegoba, pruritusa (svrbeža) kože, alergijske upale kože, nadutosti, iritabilnog debelog crijeva, prehlade i kašlja.

U aromaterapiji, ovo se ulje preporučuje oralno uzimati kod tegoba sa žuči i jetrom te aknama.

Povoljno djeluje i kod upaljenih mišića. U neko bazno ulje dodajte par kapi eteričnog ulja metvice i koristite ga u masaži.


Metvica u prehrani


Metvica ima široku upotrebu u prehrani.

Odlično pristaje kao začin u juhama, salatama, jelima od povrća, slasticama i osvježavajućim pićima.

Izvrsno se slaže s povrćem poput rajčica, krastavaca, graška i voćem poput ananasa, limuna, naranče i dinje. Možete ju dodati i u jogurt ili čokoladu!

Čaj od metvice je popularan u Africi i na Bliskom istoku, gdje se poslužuje u posebnim srebrnim šalicama.

Kad pripremate čaj od metvice pamtite da čistoća i kvaliteta vode utječu na okus.

Čajnu žlicu metvice prelijte s 0,2 l vrele vode. Poklopite i pustite da odstoji 5 do 10 minuta. Procijedite i pijte svježe pripremljeni čaj.


Uzgoj i čuvanje


Metvicu možete uzgajati u vrtu, ali znajte da ona voli duboko, humusno i vlažno tlo.

Posadite par sadnica i dobro ih zalijte, a ona će se uskoro brzo proširiti.

Metvica berite pred samu cvatnju, što se događa u različita doba godine. Sušite je u hladu.

Sušenu metvicu čuvajte u dobro zatvorenim staklenim posudama na tamnom mjestu od 9 do 12 mjeseci.

Metvicu ne bi smjele konzumirati trudnice, dojilje, mala djeca, dojenčad, ljudi alergični na mentol i oni koji imaju problema sa želučanom kiselinom.

Prevelike količine čaja od metvice mogu dovesti do proljeva, grčeva, mišićnih bolova, osipa, pospanosti. Pazite da eterično ulje metvice ne dođe u kontakt s očima.

Maslačak - besplatna ljekovita hrana iz vašeg dvorišta



Mnogi od nas kao djeca otpuhivali su sjemenje ovog cvijeta na sve četiri strane svijeta. 

Popularnom maslačku latinski je naziv Taraxacum officinale, a potječe iz Europe i sjeverne Azije.

Tijekom stoljeća nadjenuta su mu mnoga imena; gorko zelje, konjska žućenica, popovo gumance, mliječnjak, radič, regrat, talijanska salata i drugo.

Maslačak je jeftin i pristupačan lijek i hrana, a sada je idealno vrijeme za berbu, jer mu je počela sezona.

Ljekovitost maslačka


Lišće maslačka po vitaminskom bogatstvu nadmašuje čak špinat i rajčicu.

Sadrži vitamine A, B2, C, D i G, te minerale kalij, natrij, kalcij, fosfor i željezo.

Kao moćan diuretik, blagotvoran je za bubrege i mokraćne organe.

Osim što ima diuretska svojstva, potiče stvaranje žuči, čisti jetru, pomaže kod alergija i smanjuje kolesterol.

Zbog brojnih hranjivih tvari koje sadrži, lišće maslačka preporučuje se kao dodatak prehrani za trudnice i žene u postmenopauzi.

Maslačak je općenito povoljan za ženska oboljenja, a osobito za sprečavanje i liječenje bolesti dojki, cista, karcinoma, otečenosti i kod problema s dojenjem.


Čaj od korijena maslačka


Korijen maslačka moćan je lijek za jetru i želudac.

Šest šalica čaja od korijena maslačka dnevno navodno mogu izliječiti hepatitis u roku od dva tjedna.

Fitoterapija s ovim čajem liječi svakovrsne tegobe. Preporučuje se kod probavnih tegoba, nedovoljnog lučenja žuči, visokog tlaka i manjka apetita.


Stabljike i cvjetovi


Stabljike maslačka pospješuju rastvaranje žuči, reguliraju metabolizam te pročišćavaju krv i želudac.

Narodna ih medicina preporučuje protiv dijabetesa i za uklanjanje bradavica. Mažite bradavice mlijekom od stabljika maslačka dok ne otpadnu.

Od cvjetova ove biljke dobiva se sirup, kojeg ponekad nazivaju i medom, zbog njihove sličnosti u strukturi.

Taj sirup čisti i jača krv i probavu, a pomaže i kod kašlja.


Maslačak u kulinarstvu


Maslačak je lako dostupna i ukusna samonikla biljka koju uvijek možete brati i jesti tijekom njene sezone.

Možete ga koristiti poput špinata - dodati u salatu, umak, tijesto, rižu, juhu. Možete od njega napraviti zeleni kašasti sok.

Cvjetove maslačka možete pohati ili dodavati salatama, dok neotvorene pupoljke konzervirati poput kapara.

Lišće maslačka najbolje je sakupljati u proljeće, kad još nema gorkog soka.

Cvjetovi se beru za sunčanog vremena, najbolje oko podneva kad su svi cvjetovi otvoreni.

Recepti od maslačka



Kava od korijenja maslačka

Iskopajte korijenje u proljeće, operite ga, razrežite i ispržite u pećnici. Sameljite ga u mlincu za kavu. Pripremajte ga samostalno poput kave ili kao dodatak jutarnjoj kavi.



Čaj od korijenja i lišća maslačka

Stavite šaku svježeg korijena i/ili lišća maslačka na litru vruće vode. Procijedite nakon deset minuta.

Pijte 3 šalice dnevno.


Zeleni kašasti sok od maslačka

Sastojci:


  • 1 banana
  • 300 ml vode
  • 100 g šumskog voća (svježeg ili smrznutog)
  • 100 g listova maslačka
  • 1 žlica smeđeg šećera ili javorovog sirupa (opcionalno)



Priprema:

Sve sastojke stavite u blender i meljite 1-2 minute. Sok popijte odmah, malim gutljajima. Ova količina soka je dovoljna za 1 obrok za jednu osobu.


Kremasti umak od maslačka


Sastojci:


  • 1 kg listova i stabljika maslačka
  • malo maslinova ulja
  • 2 mlada luka
  • 1 manja slatka crvena paprika
  • 3 češnja češnjaka
  • 400 ml vrhnja
  • sol, papar
  • malo muškatnog oraščića


Priprema:

Sitno nasjeckajte povrće, a maslačkovo lišće na tanke trakice. Na srednjoj temperaturi u većoj tavi malo popirjajte mladi luk, češnjak i papriku, pa dodajte stabljike maslačka i pirjajte još par minuta.

Dodajte listove, začinite i pirjajte dok sva tekućina ne ispari, pa dodajte vrhnje.

Kuhajte i miješajte dok se ne formira gusti umak, za što je potrebno oko pet minuta.

Dobrobiti bosiljka


Bosiljak dobrobiti bosiljka

Bosiljak (lat. Ocimum basilicum) je grmasta i vrlo mirisna biljka, ovalnih i najčešće zelenih listova.

Postoji oko šezdeset vrsta bosiljka i sve su različite u izgledu i okusu.

Raste u raznim dijelovima svijeta, a prvotno je uzgojen u tropskoj Aziji.

Prvi pisani trag o bosiljku star je četiri milenija i potječe iz starog Egipta.

Riječ bosiljak (tal. basilico, engl. basil) dolazi od grčkog basilikon, što znači kraljevski i odražava poštovanje drevnih kultura prema ovoj biljci.

Rimljani su ga poistovjećivali s ljubavlju i odanošću te se vjerovalo da će muškarac zauvijek voljeti ženu od koje primi grančicu bosiljka.

U Indiji su bosiljak njegovali kao simbol dobrodošlice, a u ayurvedi jedna od vrsta bosiljka (tulsi, lat. Ocimum tenuiflorum) koristi se za liječenje mnogih bolesti - dijabetesa, astme, impotencije, bubrežnih kamenaca, neplodnosti i alergija.

Snažan antioksidans

Bosiljak je poznat po činjenici da ima jaka antioksidativna svojstva. Prema ORAC ljestvici sušeni bosiljak ima čak 61.000 jedinica.

Antioksidansi koje prirodno pronalazimo u bosiljku štite tijelo od oštećenja uzrokovanih slobodnim radikalima, sprečavaju starenje stanica i nastanak nekolikih vrsta raka.

Antioksidansi su važan dio zdrave prehrane i zdravog načina života, a bosiljak je njihov pouzdan i djelotvoran izvor.

Jedan od antioksidansa iz bosiljka je beta-karoten. Beta-karoten, koji se u tijelu pretvara u vitamin A, sprečava oksidaciju kolesterola u krvotoku i na takav način štiti srce i krvne žile.

Oštećenja izazvana slobodnim radikalima doprinose razvoju mnogih drugih bolesti, uključujući astmu, osteoartritis i reumatoidni artritis. Beta-karoten iz bosiljka je odličan način prevencije ovih bolesti.


Štiti srce i krvne žile

Bosiljak je dobar izvor vitamina B6 i magnezija.

Vitamin B6 sprečava nakupljanje potencijalno opasne molekule homocistein.

Iako je homocistein proizvod prirodnog staničnog procesa, može oštetiti stijenke žila ako se brzo ne pretvori u neškodljivu molekulu, a B6 u toj pretvorbi igra ključnu ulogu.

Magnezij promiče zdravlje kardiovaskularnog sustava pomažući opuštanju mišića i krvnih žila. Tako pospješuje protok krvi i smanjuje rizik od nepravilnog srčanog ritma.

Magnezij osnažuje srčani mišić i djeluje preventivno protiv infarkta.

Prirodni antibiotik


Istraživanja su pokazala da ulje bosiljka povoljno djeluje na imunološki sustav.

Svježi listovi i ulje bosiljka imaju antibakterijska i antiseptička svojstva te mogu se koristiti u liječenju infekcija.

Bosiljak možete koristiti i lokalno - listovi bosiljka stavljeni na rane sprečavaju bakterijske infekcije.

Blagodati bosiljka

• snažan je antioksidans
• ima antibakterijska svojstva
• jača imunološki sustav
• sprečava oksidaciju kolesterola
• štiti srce i krvne žile
• pomaže u borbi protiv infekcija
• smanjuje upale uzrokovane artritisom

Bosiljak u kulinarstvu

Mirisni listovi bosiljka koriste se u mnogim kuhinjama i slažu se s različitim vrstama jela.

Da bi zadržali njegov okus, bosiljak dodajte jelu pri kraju. Kada god možete, izaberite svježi bosiljak, jer ima intenzivniji okus u odnosu na sušeni.

Slavu i prepoznatljivost u kuhinjama diljem svijeta, bosiljak je zaradio s Pesta Genovese, zelenim umakom od bosiljka, pinjola i parmezana.

Od svježe nasjeckanog bosiljka s češnjakom i maslinovim uljem možete pripremiti odličan bezmliječni umak, koji možete poslužiti uz razna jela kao što su tjestenina, riža i bruschette.

Od bosiljka možete pripremiti i jednostavni ledeni desert. Pomiješajte nasjeckani bosiljak s limunovim sokom, sokom šećerne trske i vodom te smjesu zamrznite kao kockice leda.

Kad se zamrzne, blenderom ih usitnite i poslužite kao ledeni desert u mediteranskom stilu.

Ili, napravite svježu, ukusnu i višebojnu talijansku salatu od svježeg bosiljka, sira mocarele i režnjeva rajčice.

Popijte osnažujući čaj bosiljka koji ste pripremili tako što ste nasjeckane listove bosiljka prelili vrućom vodom, ostavili stajati osam minuta i nakon toga procijedili. 

11 biljnih čajeva za dobru probavu


Caj za probavu

Dobrobiti biljnih čajeva

Zima je idealno vrijeme da zašećerene sokove zamijenite kvalitetnim biljnim čajevima koji su poznati po svojim ljekovitim svojstvima, a koji vam mogu pomoći kod problema kao što su opstipacija, nadutost, grčevi i težina u trbuhu. Uz sve dobrobiti koje nam pružaju oni nam i pomažu da povećamo unos prijeko potrebne tekućine.


Biljni čajevi koji blagotvorno utječu na probavu:

1. Čaj od anisa (jedan od najdjelotvornijih biljaka za liječenje probavnih smetnji, posebno za probleme poput tromosti crijeva, nadutosti i mučnine)

2. Čaj od komorača (smiruje crijeva)

3. Čaj od đumbira (đumbir opušta probavni trakt, pravi je melem za želudac i crijeva i dopušta hrani da prolazi kroz njega glatko, bez zadržavanja)

4. Čaj od anđelike (dobar digestiv, stimulira probavni sustav)

5. Čaj od kamilice (pospješuje probavu i smiruje grčeve)

6. Čaj od koprive (stimulira rad crijeva)

7. Čaj od maslačka (korijen maslačka djeluje na čišćenje jetre, debelog i tankog crijeva)

8. Čaj od sikavice (regulira probavu i pomaže kod zatvora)

9. Čaj od stolisnika (ublažava grčeve u želucu i probavnom traktu, te pomaže kod nadutosti)

10. Čaj od vodopije (pospješuje probavu i odlično je sredstvo kod bolesti želučano-crijevnog sustava)

11. Zeleni čaj (olakšava probavu i pomaže detoksikaciji organizma)

Ponekad zaboravljamo da nam priroda daje sve potrebno za zdravlje. U potrazi za idealnim rješenjem osluškujte signale svog tijela i osjetit ćete koja vam biljna kombinacija najbolje odgovara. 

Iskoristite šipak - plod divlje ruže za spas od viroza i infekcija


Plod divlje ruze protiv viroze i infekcija

Šipak (lat. Rosa canina) je biljka koja pripada rodu ruža (Rosae), porodici Rosaceae.

Nosi titulu jedne od najstarijih biljaka korištenih u ishrani i liječenju.

Još u kamenom dobu ljudi su za ozdravljenje koristili njegovo lišće, plod i cvijet, a za vrijeme Rimskog carstva vjerovali su da je učinkovit čak i u liječenju bjesnoće.

Otuda potječe njegovo ime Rosa Canina (pasja ruža, canis – lat. pas), a u narodu je danas poznat po više od desetak različitih naziva, od šipkovine, divlje ruže, plotne družice i sl.

U dobra stara vremena naše bake su s vrhunskim umijećem pripremale razne zdrave i ukusne pripravke od ove dragocjene biljke.

Tako su se u nekadašnjim smočnicama mogle naći marmelade, džemovi, razni likeri i vina od šipka.

Osim što su služili zdravlju naših starih, ovi proizvodi i njihova priprema bili su jednim dijelom i dio narodne tradicije koja danas, nažalost, izumire.

Kad otkrijete što sve čuva obični plod divlje ruže, možda baš vi opet posegnete za ovim blagom pokraj puta.

Raste uz živice, šumarke, uz poljski put...


Šipak raste u obliku razgranatog, trnovitog, listopadnog grma.

Sigurno se na njega nabasali u šetnji prirodom – možete ga pronaći u šumarcima, sunčanim rubnim područjima šuma, na poljskim putovima, pašnjacima te među raznim drugim raslinjem i grmljem.

Od kasnog proljeća do sredine ljeta krase ga prekrasni bijeli ili ružičasti cvjetovi koji sa svojih pet latica istovremeno odišu skromnošću, ali i elegantnom ljepotom.

Bobičasti plodovi su dužine od jednog do dva centimetra, okruglastog do eliptičnog oblika, slatko-kiselog okusa.

Formirati se počinju već početkom ljeta, a dozrijevaju u rujnu i listopadu.

Sasvim formirani, zreli plodovi obavijeni su tvrdom korom crvene ili crvenonarančaste boje ispod koje se nalaze tvrdi sitni plodići prekriveni kratkim čvrstim dlačicama.

Šipak je rasprostranjen po cijeloj Europi, na središnjem i zapadnom dijelu azijskog kontinenta te na području sjeverne Afrike.

Riznica vitamina i minerala


Plod divlje ruže bogat je zavidnom količinom hranjivih nutrijenata. 

Obiluje vitaminima D, P, K, B1, B2, B3 i provitaminom A (beta karoten).

Ono po čemu se izdvaja i što ga čini jednim od najzdravijih plodova je visoka koncentracija vitamina C, koja je prema tvrdnjama znanstvenika čak pedeset puta viša nego u naranči.

Osim toga, mnogi ugledni znanstvenici (Winkelmann, Flamm i dr.) proveli su istraživanja koja su potvrdila da se kuhanjem plodova šipka sadržaj vitamina C u njima ne smanjuje.

Upravo suprotno – nakon desetominutnog kuhanja ploda,  količina vitamina C se prema tvrdnjama istraživača čak i povećava!

U mesnatim plodovima šipka sadržane su znatne količine važnih minerala; natrija, željeza, selena, mangana te nešto manje količine magnezija, kalija, fosfora, sumpora i silicija.

Odličan je izvor flavonoida, jabučne, limunske i askorbinske kiseline, tanina, karotenoida (likopen i ksantofil).


Pomoćnik dobre probave i zdravih bubrega


Šipak je bogat voćnim kiselinama koje imaju značajnu ulogu u liječenju i ublažavanju bolesti mjehura i bubrega.

Od velike je važnosti u prevenciji bubrežnih i mokraćnih kamenaca. 

Na prirodan način štiti i probavu - potiče je i regulira, bez štetnih nuspojava.

Pomaže kod svih želučanih tegoba: zaustavlja proljev, nadražaj želuca i povraćanje te blagotvorno djeluje na obnovu želučane sluznice.

Prirodni je diuretik koji tijelu pomaže osloboditi se toksina i obnoviti cijeli organizam.


Zaštita od bakterija i virusa


Flavonoidi sadržani u šipku imaju brojne pozitivne učinke na organizam – štite ga od raznih patogena iz okoline, kao što su bakterije i virusi. 

Vitamin C najsnažnije je sredstvo protiv infekcija, osobito u prevenciji gripe i prehlade.

Jača imunitet, te pomaže ukupnom oporavku organizma nakon bolesti.

Spas za bolne zglobove i mišiće


Trjeslovine  kojima je šipak bogat također su odlični saveznici zdravlja.

Blagotvorno djeluju na mišiće, kosti i sluznicu, štite ih od uzročnika bolesti i pomažu u njihovom liječenju.

Zbog protuupalnih svojstava šipak se smatra dragocjenim prirodnim sredstvom za liječenje artritisa te gihta i reume.

Istraživanje iz 2007. godine provedeno na pacijentima koji su patili od upale zglobova potvrdilo je snažne učinke šipka na ublažavanje upalnih procesa.

Kod pacijenata koji su svakodnevno uzimali kapsulu šipka bol je smanjena za čak 40 %.


Rješenje za stres i hormonske poremećaje


Šipak je iznimno djelotvoran u suzbijanju mnogih zdravstvenih tegoba koje su usko povezane sa stresom.

Pomaže u ublažavanju simptoma čira na želucu, visokog krvnog tlaka te pojedinih cirkulacijskih tegoba koje su posljedica stresa.

Ublažava glavobolju, vrtoglavicu i migrenu.

Prirodno je sredstvo koje može pomoći ublažiti menstrualne grčeve i probleme s maternicom.

Djelotvoran je u regulaciji hormona.


Savršena njega za vašu kožu


Bogatstvo voćnih kiselina šipak čini idealnim sredstvom za njegu i zaštitu kože, iznutra i izvana.

Prirodni sastojci potaknut će odstranjivanje odumrlih stanica na koži, smanjiti proširene pore i očistiti nečistoće na koži.

Djelotvoran je kod kožnih problema -  pospješuje regeneraciju stanica i povećava razinu kolagena koji je zaslužan za čvrstoću, glatkoću i sjaj.

Ublažava posljedice psorijaze, ekcema, dermatitisa, opeklina kao i vidljivost hiperpigmentacije – mrlja, poput staračkih ili sunčanih pjega.

Ublažava bore, ožiljke, akne, strije te koži vraća vlagu i vitalnost.

Ostale poznate zdravstvene beneficije šipka:


  • jača imunitet
  • otklanja umor i malaksalost
  • ublažava stres
  • liječi glavobolju i vrtoglavicu
  • suzbija upale
  • pomaže u detoksikaciji
  • zaustavlja mučninu i proljev
  • regulira probavu
  • štiti od raka i kardiovaskularnih bolesti
  • poboljšava cirkulaciju
  • čisti krv i sprječava anemiju
  • pročišćava dišne putove
  • pozitivno djeluje na kožu, mišiće i kosti
  • prevenira srčane bolesti
  • liječi kožne bolesti i alergije


Berba i upotreba


Osim ploda, korisni dijelovi ove biljke su i cvjetne latice, pupoljci te listovi.

Latice koje se beru u proljeće upotrebljavaju se za izradu džemova i sirupa.

Koriste se i kao dodatak jelima – salatama, jogurtima, frapeima i sl. 

Lišće šipka je, kao i plod, izvrstan izvor vitamina C. Bere se kada je vrlo mlado, a potom se suši u svrhu pripreme čajeva.

Cijenjeni su i pupoljci od kojih se radi ekstrakt.

Plodovi šipka se beru po suhom i sunčanom vremenu, od sredine rujna do sredine listopada.

Idealne za ubiranje su svijetlocrvene i tvrde bobice. Ako su mekane, prezrele su, a takve nisu pogodne za sušenje.

Na jednom grmu berbu je potrebno vršiti u nekoliko navrata jer svi plodovi ne dozrijevaju istovremeno.

Nakon ubiranja, bobice šipka je preporučljivo uzdužno prerezati i odmah sušiti na temperaturi od oko 40 °C.

Isključivo svježe ubran šipak sušen na ovoj temperaturi zadržat će svoju prirodnu boju.

Nakon sušenja bobice se mogu samljeti ili sitno narezati i pohraniti u papirnate ili platnene vrećice.

Osim u obliku toplih napitaka – čajeva i kompota, šipak se može konzumirati i u salatama, juhama, kolačima.

Sirup od šipka izvrstan je preljev za palačinke ili voćne kupove.


Važna napomena:

Sirov šipak nije pogodan za konzumaciju,  budući da su u plodu prisutne kratke guste dlačice koje mogu izazvati iritaciju probavnog sustava.

Također, prilikom rezanja šipka preporučljivo je koristi rukavice jer dlačice mogu izazvati iritaciju kože (naš savjet su medicinske rukavice jer su tanke i ruke u njima nisu sputane).


Kako iskoristiti ove zdrave plodove?


1. Čaj za prevenciju kamenca u bubrezima

Sastojci:

• 1 žlica šipka
• 5 dcl kipuće vode
• 2 žlice meda
• sok 1/4 limuna

Priprema:

Šipak prelijte s kipućom vodom i ostavite da odstoji 8 do 10 minuta.

Procijedite te dodajte med i limunov sok.

Čaj pijte 3 puta dnevno, prije obroka.


2. Čaj za kroničnu upalu bubrega

Sastojci:

Koristite sljedeće biljke u jednakom omjeru (npr. 1 čajna žličica):

• šipak
• kadulja
• preslica
• borovnica
• bokvica
• 3 dcl vode

Priprema:

Pomiješajte sve navedene biljke, a potom u šalicu odvojite jednu žličicu mješavine. Prelijte je kipućom vodom i ostavimo 10 do 15 minuta da odstoji, a zatim procijedite.

Čaj pijte ujutro natašte i navečer prije spavanja.


3. Sirup od šipka

Sastojci:

• 280 g smeđeg šećera (ili 12 žlica meda)
• 100 g šipka
• 1,5 l vode
• vanilin šećer

Priprema:

Zakuhajte vodu, šećer i vanilin šećer do vrenja, odnosno dok se šećer ne otopi.

Dodajte šipak te još kratko prokuhajte. 

Procijedite kroz gustu lanenu krpu, kako bi eliminirali dlačice prisutne u šipkovom plodu.

Ulijte u sterilizirane bočice i pohranite na tamno i hladno mjesto.

Otvorenu bočicu čuvajte u hladnjaku i potrošite u roku 10 dana.

Primjena:

Sirup možete koristiti za ukrašavanje i obogaćivanje kolača, sladoleda, voćnih kupova, pudinga, palačinki i drugih poslastica.


Šipak i nar – dvije različite biljke


Šipak - plod divlje ruže (porodica Rosaceae) dijeli ime s ukusnim voćnim plodovima biljke latinskog imena Punica granatum (porodica Punicae) koji su u narodu također poznati po imenu šipak (nar).

Iako obje obiluju vrlo dragocjenim sastojcima, važno je napomenuti da su šipak i nar dvije potpuno različite biljke.

Iako obje obiluju vrlo dragocjenim sastojcima, važno je napomenuti da su šipak i nar dvije potpuno različite biljke.

Slatki pelin: Kineska biljka koja ubija ćelije raka


slatki pelin

Prema istraživanjima koja su objavljena u “Life Science”, artemisinin – derivat biljke Sweet wormwood (Artemisia Annua L., doslovan prijevod sa engleskog – slatki pelin) korišten u kineskoj medicini – može ubiti 98 posto ćelija raka grudi za manje od 16 sati.


Slatki pelin: Kineska biljka ubija 98 posto ćelija raka u samo 16 sati
Ako se biljka koristi sama uzrokuje 28-postotno smanjenje ćelija raka grudi, ali u kombinaciji sa željezom, Sweet wormwood  je uspio “izbrisati” rak gotovo u potpunosti. Štaviše, na normalne stanice grudi nije gotovo ni bilo uticaja u ovom eksperimentu.
Artemisinin je bio korišten u prošlosti kao snažno antimalarijsko sredstvo, ali sada je dokazano da je efikasan i protiv raka. Kada je subjektima u objavljenoj studiji dodano i željezo, koje se često nakuplja u tkivu grudi ali naročito u ćelijama zaraženim rakom, artemisinin  je selektivno napadao “loše” ćelija, dok one “dobre” nije dirao.


- Sve zajedno, naši rezultati dokazuju da artemisininovo ometanje E2F1 transkriptivnog faktora posreduje u zaustavljanju ćelijskog kruga ćelija raka grudi i predstavlja kritični transkripcijski put kojim artemisinin kontrolira rast reproduktivnih stanica raka – kažu u zaključku istraživanja laboratorija za rak, Univerziteta u Kaliforniji.

Željezo se skuplja u kancerogenim ćelijama sa posebnim receptorima koje im pomažu u dijeljenju ćelija (zvanim “transferrin” receptori). Normalne ćelija vjerovatno također imaju ove receptore, ali kancerogene ih imaju u većim količinama, i prema tome mogu biti ciljane kombinacijom željeza i artemisinina.

Dosad je bilo puno eksperimenata koji dokazuju da je artemisinin može efikasno ukloniti bolest uz prisutnost željeza. Taj ekstrakt je korišten hiljadama godina u Kini protiv maralije. Parazit malarije ne može živjeti u prisutnosti artemisinina jer je pun željeza. Bioinženjeri Henry Lai i Narendra Singh sa Univerziteta u Washingtonu, Seattle, su istraživači koji su prvi ovo otkrili.
Ovdje možete vidjeti njihovo istraživanje kojim je dokazano da kancerogene stanice doživljavaju apoptozu ili vlastito uništavanje.

Dosad je ovaj ekstrakt bilo teško nabaviti po povoljnijim cijenama, ali s povećanim interesom za ovu biljku i cijena bi mogla biti prihvatljivija.
Francuski proizvođač lijekova “Sanofi” očekuje proizvodnju 50 do 60 tona artemisinina svake godine, nadajući se da će zadovoljiti potražnju svjetskog tržišta.

Tri namirnice koje liječe zakrčene arterije, masnoću u krvi, infekcije i prehladu


lijek za masnocu u krvi arterije infekcije i prehladu

Ovu priliku koristimo da vam preporučimo stari lijek porijeklom iz Njemačke narodne medicine. Radi se o napitku sastavljenom od bijelog luka, limuna, đumbira i vode.
Mnoge su koristi od ovog napitka – prirodnog lijeka. Radi se o kombinaciji tri super zdrave namirnice koje zajedničkim i svakodnevnim djelovanjem mogu napraviti izuzetno pozitivne zdravstvene efekte na vaš organizam.

Lijek je dobar za liječenje i prevenciju zakrečenja arterija. Takođe, dobar je za regulisanje povišenih masnoća u krvi, spriječavanje opšteg umora organizma, spriječavanje i liječenje infekcija i prehlada, intenzivno jačanje imunog sistema, čišćenje jetre i poboljšanje jetrenih enzima. Ovaj prirodni lijek spriječava pojavu slobodnih radikala u organizmu koji izazivaju najteže bolesti i niz drugih stanja povezanih sa bolestima srca i krvotoka.

Potrebni sastojci za pripremu ovog prirodnog lijeka su:

♥ 4 cijele veće glavice bijelog luka
♥ 4 kompletna limuna sa korom
♥ manji korijen đumbira (cca 3-4cm) ili dvije supene kašike
♥ 2 litre čiste vode

Priprema

Limun dobro operite pa ga isijecite na komadiće. Ukoliko se radi o limunu koji nije organski odnosno ukoliko je prskan onda ga tretirajte otopinom sirćeta i vode. Ogulite bijeli luk i zajedno sa limunom i đumbirom ubacite u blender. Od toga, pomoću blendera napravite jednoličnu masu. Tako izmiksanu smjesu dodajte u metalnu posudu , uspite dva litra vode i zagrijte sve skupa uz miješanje do tačke ključanja. Odmah prije nego smjesa proključa isključite vatru i pustite da se sve dobro ohladi. Procijedite kroz srednje gustu cjediljku i napunite u staklene boce.

Ovaj ljekoviti napitak se pije svaki dan po jedna čaša od 2 dcl najmanje 2 sata prije jela, odnosno na potpuno prazan želudac. Napitak čuvajte u frižideru.



Kura liječenja traje 3 sedmice uz svakodnevno konzumiranje jedne čaše nakon čega trebate napraviti pauzu od jedne sedmice, nakon čega možete opet nastaviti sa konzumiranjem u istom ciklusu. Ukoliko vam ukus ne odgovara možete dodati meda po ukusu. Nakon 3 sedmice korištenja trebali biste osjetiti značajnu regeneraciju tijela od korištenja napitka. Napitak je osim već navedenih blagodati posebno koristan u sprječavanju kalcifikacije u tijelu koja izaziva kamenčiće u organima i začepljenje krvnih sudova.

Kombinacija limuna, vode i kuvanja neutraliziraće miris bijelog luka. Prije svakog konzumiranja protresite bocu sa ovim domaćim lijekom kako bi se talog limuna i bijelog luka na dnu pomiješao sa sokom. Iz iskustva vam možemo reći da je napitak odličan i za starije osobe te da im vraća energiju i snagu tako ih podmlađujući jer nakon nekoliko sedmica poboljšava njihovu cirkulaciju.

Dobrobiti repe i ljekovita primjena


repa

" Jedi bijelu repu pa ćeš biti lijepa ", kaže stara poslovica, koja možda objašnjava zašto su ljudi nekada odmah ujutro pili šalicu zelene vodice od kuhane bijele repe da bi imali sjajne oči i čist ten. I listovi i korijen te biljke iz porodice kupusa (Cruciferae) od davnina koriste se u narodnoj medicini, a bogati su vitaminima i mineralima. Kako su osobito listovi bogati kalcijem, željezom i bakrom te vitaminima A i C, od njih se pripravlja odličan tonik za pročišćavanje krvi, koji pomaže i čišćenju kože. Bijela repa sadrži malo ugljikohidrata, pa je pogodna za one koji žele smršavjeti.

 Narodni lijekovi iz davnine s repom

 Cijela se biljka tradicionalno koristila protiv skorbuta i za nadoknađivanje pomanjkanja hranjivih tvari, koje izaziva slabost, letargiju i neraspoloženje.

    • U Francuskoj se preporučalo uzeti svaki dan malo sirove bijele repe za čišćenje kože, a juha se koristila za bolesti pluća, prehladu i čitav niz infekcija dišnih organa.

    • Pire od bijele repe kuhane u mlijeku bio je lijek za bronhitis, dok se sok davao protiv tuberkuloze.

    • Bijela repa bila je toliko cijenjena da se koristila u grbovima kako bi predstavljala liberalnu osobu koja pomaže siromašnima.

    Sok od bijele repe, kada se uzima žličicom nekoliko puta na dan, dobar je lijek protiv začepljenja, osobito kod prehlade, kašlja i katara u djece. Nasjeckajte bijelu repu, pospite je šećerom i ostavite stajati 2-3 sata.

Unutarnja uporaba i ljekovitost repe


Vjerovanje da bijela repa pročišćava krv uistinu je utemeljeno. Dobro djeluje na urinarni sustav, pomaže pri izlučivanju mokraće i eliminaciji otrovnih tvari, a tradicionalno se koristila protiv bubrežnih kamenaca (osobito onih od mokraćne kiseline), gihta, artritisa, zadržavanja tekućine i pretjerane debljine. U Kanadi se sok uzimao za liječenje čira na želucu, a korijenje se jelo zbog tegoba s crijevima. Bijela repa ubija bakterije, osobito u dišnim organima. Istraživanja pokazuju da jača opći imunitet. I korijen i zeleni listovi bogati su glukosinolatima (osobito kada se jedu sirovi), za koje se drži da sprječavaju razvoj raka.


Vanjska uporaba i ljekovitost repe


Možete napraviti oblog za čirove, apscese i ozebline od zgnječene kuhane repe. Takav je oblog dobar i za kožu jer je smiruje i liječi. Pokušajte zgnječiti repu s kruhom i mlijekom pa ćete dobiti oblog koji osobito dobro pročišćava, a taj će lijek pomoći i kod zglobova natečenih od reume, artritisa i gihta.


Žalfija kao lijek - Prirodni antibiotik


Zdravljeirecepti.blogspot.com - Zalfija , Kadulja , Kaduna , Kalaver

ŽALFIJA se još zove KADULjA, KADUNA, KALAVER I ZELENIKADA. Obzirom na vrednost ove biljke bilo bi potrebno da je svaka domaćica gaji u svojoj bašti. Inače ona raste po livadama, pašnjacima, a naročito kraj starih zidina.
Prema istraživanju i ispitivanju od kojih bolesti žalfija pomaže dosada se ustanovilo da je to dobar lek protivu zaboravnosti, rasejanosti, kašlja, nervoze, drhtanja ruku i tako dalje.
Čaj od žalfije je dobro piti, ali je još bolje piti mleko u kome je skuvana presna ili suva žalfija. Ukoliko se pije sa mlekom treba piti svaki dan po tri čaše, a ako je kuvana sa vodom onda se pije manje. Ko ima uslova dobro je i kupati se u vodi u kojoj je kuvana žalfija.

ŽALFIJA se koristi kao lek uopšte kada su u pitanju bolesne desni, može se upotrebljavati i za ispiranje desni a lek za ispiranje desni pravi se ovako: Staviti žalfiju u vino, kuvati i kada se malo ohladi, da nije previše toplo može se upotrebljavati odmah za ispiranje desni. Napominjemo da je za ispiranje desni umesto vina bolje upotrebljavati vinsko sirće. A postupak za spravljanje je isti.
Ukoliko se neko noću znoji ima nervozu, i uopšte oceća se u nekom grozkičavom stanju treba da pije čaj od žalfije.

U KUHINJI  Više se koristi u medicini nego u pripremanju hrane. Njome se začinjavaju riba i meso. Najbolje se slaže sa masnim pečenjima, marinadama, sosovima i nadevima. Ali, žalfiju treba koristiti oprezno: ako se imalo pretera, nadjača druge ukuse i mirise. Žalfijom se obično začinjavaju  patka, džigerica i kobasice. U Dalmaciji njome začinjavaju dinstanu junetinu i ribu. Vrlo zanimljiva i dobra kombinacija mirisa i ukusa dobija se kada se nasečene pomorandže pomešaju s pavlakom i sve to začini mladim naseckanim listićima žalfije. Italijani izuzetno vole žalfiju i neka od svojih najpoznatijih jela začinjavaju njome: piccata, saltimbocca, osso bucco, pirinač i minestrone. Žalfijin med je veoma aromatičan, njime se zaslađuju čajevi i alkoholna pića.

ČAJ ZA ŽENSKE BOLESTI. Čaj od žalfije pomaže za ženske bolesti, bolesti materice, dojiljama pomaže kada im mleko ide samo od sebe, može se upotrebljavati protiv svrbeža oko polnih organa.
Ako se upotrebljava za neuredno žensko pranje potrebno je pored čaja kuvati žalfiju u vodi sa kojim se treba ispirati polni ud. Ukoliko se upotrebljava za svrabež oko polnih organa onda treba ne samo piti čaj, nego treba toplim čajem (vodom u kojoj je kuvana žalfija), isprati bolesna mesta. Samo ovaj čaj treba da bude jači, od onog koji se pije.

Znači žalfija može poslužiti da se preduprede mnoge bolesti. A pored toga i kao lek za bolesti koje su već nastale. Na primer obolele desni vrlo brzo mogu se izlečiti ispiranjem toplim čajem od žalfije.
A najjevtiniji prašak za zube se pravi takođe od žalfije: Utucati deo ugljena brezova i suve žalfije. Kada je gotovo pomešati sa vodom, koja treba da bude mlaka i time prati zube i desni nedeljno tri do četiri puta.

List lovora koristi se u liječenju raznih bolesti



Ljekarnički naziv - Folia Lauri - Fructus Lauri - Oleum Lauri

Prirodni je: abortiv, amarum, analgetik, antibakterik, antidijabetik, antireumatik, antiseptik, aromatik, digestiv, dijaforetik, diuretik, ekspektorant, emenagog, kardiotonik, karminativ, mikocid, sedativ, stimulans, stiptik, stomahik, tonikum. 

Druga imena -  Javorika, lorber, lovorika.

Strani nazivi - Engleski - Bav, Bay Laure!; francuski - Laurier noble, Laurier commun, Laurier sauce; njemački - Lorbeer, Echter Lorbeerstrauch; slovenski - lovor, lorber; srpski - lovor; talijanski - alloro lauro.

Iz povijesti -  Domovina lovora je Mala Azija. U starom vijeku predstavljao je svetu biljku Boga Apolona. Poznati su reljefi starih kovanica s likom Apolona koji na glavi nosi lovorov vijenac. Grci su lovorovim vijencem nagrađivali pobjednike na Olimpijskim igrama još davne 776. g.p.n.e. Stari Rimski vojskovođe. Pjesnici, pisci i dr. kao priznanje za svoja postignuća nosili su lovorov vijenac kao simbol časti i slave. Lovorovim listovima trljala su se koplja i mačevi nakon velikih pobjeda.

Najljepše lovorove šume na svijetu nalaze se u okolici Lovrana, koji je po toj biljci i dobio ime (Laurus).

Opis - Samoniklo drvo visoko 2-20 m. Kožasti listovi duguljasti su, usko jajolikog i kopljastog oblika, na vrhu šiljati, dugački do 10, a široki oko 5 cm, sjajni i tamnozeleni, jakog mirisa. Dvodomni cvjetovi imaju četiri zelenkaste latice a cvatu 3-4 mjeseca. 

Plod je jajolika tamnopiava koštunica.

Vrijeme cvatnje - Ožujak - travanj.

Miris i okus -  Aromatičan, jako gorka i pekućeg okusa.

Stanište -  U mediteranskom pojasu, uz morsku obalu raste samoniklo, a kao kultivirana biljka u parkovima, vrtovima i drvoredima.

Branje i prerada. Beru se list i plod. Ubrane listove nanižemo na konac, objesimo i sušimo na toplom i zračnom mjestu. Suhi listovi rabe se kao začin, te za dobivanje eteričnog ulja. 

Od crnih plodova pripremaju se tinkture ili ljekovito ulje koje služi za masažu.

Ljekoviti sadržaj - Pertenoloidi, u listovima 1-3% eteričnog ulja s cineilom, pinenom, konstunoloid, eremantin dehidrocostuslakton, a u plodu oko 1% eteričnog ulja, oko 30% masnih ulja a najvažniji sastojci su laurin, fenol, miristicin, masne kiseline i treslovina.

Toksičnost - Veće količine lovora imaju narkotični učinak.

Ljekovito djelovanje - Pučka medicina preporučuje ga zbog stimulativnog svojstva kojim se potiču na rad mlitavi organi, kao i za ostale tegobe u radu organizma. 

U Primorju se lovor najčešće koristi u liječenju kašlja, prehlade i gripoznih stanja.

List lovora koristi se u liječenju:

• bolesti želuca i to naročito kod slabog rada probavnih žlijezda,
• bolesti krvi i povišenih masnoća,
• bolesti prostate, naročito infekcija,
• infektivnih bolesti mokraćnih organa i putova,
• bolesti živčanog sustava, neuroza, depresija, stresa, nesanice, razdražljivost,
• bolesti dišnih organa kao što su kašalj, prehlada,
• nadutosti i protiv bakterija truljenja u crijevima,
• mučnina, proljeva i grčeva u probavnom traktu,
• ubrzanog rada srca,
• glavobolje i migrene,
• reume.
• infekcije bakterijama.



Tinktura od plodova ili usitnjenih listova dobar je lijek za trljanje bolnih mjesta kod reume, nategnutih žila, uganuta, mišićnih tegoba.
• Od plodova i od listova lovora dobiva se ulje (Lauri oleum).
• Pripravci od plodova lovora za unutarnju uporabu koriste se za liječenje:
• želuca,
• teškoća s mokrenjem,
• glavobolje - migrene,
• groznice.

Od plodova se za vanjsku uporabu izrađuje:

• mast za liječenje hemoroida.

Lovorovo ulje služi za masiranje, draženje kože, mazanje oboljelih mjesta kao što su mišićni bolovi, novotvorine, kožni osipi, za pojačanu površinsku cirkulaciju, za dezinfekciju kožnih nečistoća. Mješavina lovorovog ulja i masti rabi se za liječenje hemoroida.

• Eterično lovorovo ulje je zelenožute boje, a koristi se za smirivanje zubobolje, a u aromoterapiji za inhaliranje, masaže kod bolova mišića, te kod stresnih i nervoznih stanja. Samo ili u kombinaciji s drugim eteričnim uljima, služi za pripremu kupelji koje otklanjaju neugodan miris tijela, za inhalacije i masaže, te za obloge. 

Zapadna pučka medicina rabi lovor za liječenje: apscesa, bolova mišića, bolesti želuca i kože, bolesti bubrega, dispepsije, gihta, grčeva, impotencije, histerije, komplikacija sa želucem, rana, ugriza životinja, zubobolje, ženskih bolesti, te kao insekticid i začin. 

U veterini za uganuća, istezanje mišića i bolesti vimena.

Eterično ulje lovora miješa se s eteričnim uljima od: kadulje, borovice, ružmarina, čempresa, lavande, bora...

Ajurvedska medicina list lovora rabi za ljekovite miješane začine koji su djelotvorni kod kolitisa, gastritisa, viška želučane kiseline, čira, povraćanja i mučnine, srčanih aritmija, gripe, prehlade, kašlja i nadimanja.
U engleskoj pučkoj medicini lovor se rabi za liječenje histerije, bolesti želuca, groznice i ženskih bolesti.


Kontraindikacije

U osoba s osjetljivim želucem i crijevima javlja se odbojnost na lovor kao začin u hrani, a trudnice ga ne smiju uzimati. Nadražaji kože mogu se izbjeći ako se pripravci od lista, plodova ili ulje lovora, razblaže.

Lovor se kao začinska biljka koristi u pripremanju ribljih i mesnih jela, jela s povrćem, juha i umaka, kao i u pripremanju kiselih krastavaca. Lovor u hrani ubija bakterije truljenja i razne mikroorganizme, regulira šećer u krvi, te jelu daje aromatičan okus. Stavlja se u malim količinama, većinom po jedan list lovora, a u nekim jelima ga je dovoljno i pola lista. Neke osobe ga ne podnose. Može se miješati s mediteranskim začinima kao što su lavanda, ružmarin, kadulja, vrijes i dr.


Uporaba lovorovog lista

• kao začin jelima 1 list,
• za kiseljenje povrća 2-4 lista
• kao začin octu 2-4 lista


Čaj

za navedene bolesti

  • 1 suhi list lovora,
  • 2 dl vode

Priprema. Vrućom vodom preliti smrvljeni list lovora, poklopiti i nakon pola sata procijediti.
Uporaba. Piti 1-2 šalice čaja na dan, prije jela..


Vino

za liječenje prehlade i gripe
Priprema. U crno vino staviti 1-2 lista lovora, 1-2 žlice meda i par klinčića. Vino zagrijavati polagano i prije nego što zakipi, maknuti s vatre. Uporaba. Piti umjereno vruće, u večernjim satima, prije spavanja.


Mast

za hemoroide

  • 100 g svježih plodova, 
  • 200 g svinjske masti

Priprema. Plodove lovora dobro zgnječiti i samljeti, umiješati u rastopljenu mast te kratko kuhati, stalno miješajući. Malo ohladiti i vruće uliti u odgovarajuću posudu. Pohraniti u hladnjak. Uporaba. Mazati oboljela mjesta 1-2 puta na dan.


Ulje

za navedena oboljenja

  • 200 g svježih i zrelih plodova, 
  • litra ulja

Priprema. Zrele plodove zgnječiti, staviti u staklenku te preliti uljem. Držati na toplom mjestu 30-45 dana i procijediti. Uporaba. Mazati bolna mjesta više puta na dan.
Napomena. Ulje se na isti način može raditi i od svježih listova.


Za masažu


  • 20 g usitnjenog lovorovog lista, 
  • 1 dl maslinovog ulja

Priprema. Bilje preliti uljem i staviti da odstoji tjedan dana uz svakodnevno mućkanje.
Uporaba. Uljem masirati bolna mjesta kod reume.


Tinktura

za navedena oboljenja
Priprema se prema propisima farmakopeje! 
Uporaba. Masirati bolna mjesta.


Prašak

Osušene plodove usitniti u prah i uzimati ga 1-2 puta na dan koliko stane na vrh noža, u jelu ili s čajem.


Kupke

Smrviti 20 listova lovora i kuhati kratko u 5 I vode. Poklopiti i nakon jednog sata uliti u kadu.


Eterično ulje

Može se nabaviti u ljekarnama i koristiti prema uputama proizvođača.


Uputa za veterinare

Lovorom se liječe uganuća, istegnuti mišići i bolesti vimena u životinja.


Uputa za pčelare

Lovor je vrlo dobar medonoša. Klasifikacijska oznaka za prinos meda je - 3. 

9 razloga zbog kojih bi svakodnevno trebali jesti korijander



Korijander (coriandrum sativum) je biljka koja potječe iz Južne Europe i sa Srednjeg Istoka.

Visoka je između 30 i 90 cm, a njezino lišće i plodovi imaju specifičan miris pa se koriste kao začin i dodatak mnogim jelima.

Naziv potječe od grčke riječi koriannon, što znači stjenica, a vezano je upravo za specifičan miris listova.

Osim što se primjenjuje kao začin, korijander ima mnogo pozitivnih učinaka na zdravlje.

Korijander je bogat eteričnim uljima, proteinima, vitaminom C i organskim kiselina, a njegovo ulje sadrži oko 70 posto linalola, kao i pineol, borneol, limonen i geraniol.

Pozitivni učinci korijandera na zdravlje

1. Čisti organizam od toksina i teških metala

Korijander je jedno od najboljih prirodnih sredstava za čišćenje organizma od toksina i teških metala. Ova biljka je snažni prirodni kelat, što znači da veže na sebe atome toksina i teških metala i izbacuje ih iz organizma.

2. Prirodni je lijek za anemiju

Korijander sadrži željezo, koje se lako apsorbira u krv, zbog toga direktno pomaže u liječenju anemije. Ako ste anemični, stavite pregršt svježeg korijandera u juhu, salatu ili jelo od povrća. Mljeveni korijander možete pomiješati s maslinovim uljem, soli i začinima i namazati ga na kruh.

3. Ublažava artritis i reumu

Cineol i linolna kiselina prisutni u korijanderu djeluju protiv reume i artritisa te su vrlo djelotvorni u smanjivanju oteklina nastalih kao rezultat navedenih bolesti. Učinkovit je i kod oteklina nastalih zbog lošeg rada bubrega ili anemije, jer njegovi sastojci pomažu u uklanjanju suvišnih tekućina iz organizma.

4. Smanjuje razinu kolesterola i šećera

Kiseline koje se nalaze u korijanderu vrlo su učinkovite u smanjivanju količine kolesterola u krvi. Osim toga, suzbijaju nakupljanje kolesterola u arterijama i venama.

Zahvaljujući stimulativnom djelovanju na endokrine žlijezde, korijander povećava izlučivanje inzulina iz gušterače i na taj način pomaže u pravilnoj asimilaciji i apsorpciji šećera u krvi. Ovo svojstvo je vrlo korisno za oboljele od dijabetesa.

5. Normalizira probavu

Zahvaljujući posebnim eteričnim uljima koji sadrži, korijander pomaže u pravilnom izlučivanju enzima i probavnih sokova te stimulira rad probave. Neki elementi eteričnih ulja korijandera pospješuju pravilan rad jetre i crijeva, kao i  liječenje proljeva.

Djelotvoran je kod dijareje uzrokovane bakterijama i gljivicama, budući da neki sastojci korijandera imaju antibakterijska svojstva. Svježi listovi korijandera stimuliraju apetit.

6. Ublažava menstrualne tegobe

Korijander je stimulans koji potiče lučenje endokrinih žlijezda. To njegovo svojstvo pomaže u uspostavljanju menstrualnog ciklusa i ublažava menstrualne bolove.

7. Liječi usne čireve

Citronelol, sastojak esencijalnog ulja korijandera, odličan je antiseptik. Uz to, ostali sastojci biljke imaju antimikrobno djelovanje koje sprečava rane i čireve u ustima. Osim što pomaže u liječenju čireva, korijander također osvježava dah.

8. Čuva zdravlje očiju

Korijander je bogat antioksidantima, vitaminom A i vitaminom C, mineralima i eteričnim uljima koja usporavaju starenje oka i razvoj očnih bolesti te pomažu u opuštanju očnih mišića.

Korijander ima i antimikrobna svojstva koja štite oči od zaraznih bolesti poput konjunktivitisa.

9. Pomaže kod kožnih bolesti

Dezinfekcijska, detoksikacijska, antiseptička, anti-gljivična i antioksidacijska svojstva korijandera idealna su za liječenje kožnih bolesti, poput ekcema, hrapave kože ili gljivičnih oboljenja.


Osim toga korijander pomaže u liječenju upala i čuva jetru. Pretpostavlja se da ima antikancerogena svojstva i da je prirodni afrodizijak.

Smatra se da sjemenke smrvljene u prah, pomiješane s medom pojačavaju seksualnu želju.

Eterično ulje korijandera upotrebljava se u proizvodnji parfema.

Kako koristiti korijander


List korijandera uvijek se koristi svjež. Ima jaku aromu i najčešće se upotrebljava u južnoameričkoj i azijskoj kuhinji, dok europska kuhinja više koristi zrelo i osušeno sjeme.

Svježe mljeveno sjeme korijandera izvrstan su dodatak pecivima, juhama,  jelama od povrća i mahunarkama.

Svježe lišće korijandera možete dodati u juhu, salatu ili jelo od povrća.

Možete od njega napraviti i pesto (pastu) od korijandera.

Sastojci


  • 1 češanj češnjaka
  • 1/2 čaše badema ili indijskih oraščića
  • 1 čaša lišća svježeg korijandera
  • 2 žlice soka limuna
  • 6 žlica maslinovog ulja
  • morska sol


Priprema

Korijander i ulje dobro sameljite u blenderu. Dodajte ostale sastojke i meljite, dok ne dobijete glatku smjesu. Ako je potrebno, dodajte malo vode.

Konzumirajte svakodnevno, namazano na komad integralnog kruha.

Gdje kupiti


Sjeme korijandera ili korijander u prahu možete kupiti skoro u svakom supermarketu na odjelu začina. Organski uzgojeni korijander možete nabaviti u trgovinama zdrave hrane.

Ako želite uživati u blagodatima lista korijandera, morat ćete ga uzgojiti u vrtu. Sjeme za sadnju možete nabaviti u poljoprivrednim apotekama.

Sjetva na otvorenom počinje u travnju. Sjeme se sadi 1 cm duboko, razmak između redova iznosi oko 30 cm. Želite li kontinuirano imati zalihu svježeg lišća korijandera, dosijavajte ga svaka tri tjedna.

Za uzgoj sjemena biljke treba prorijediti na razmak od 15 cm unutar reda. U početku održavajte ravnomjernu vlažnost tla. Poslije je dovoljno povremeno okopati tlo oko biljaka.


Nadam se da ćete od sada redovito uživati u dobrobitima korijandera - biljke koja ima vrhunska ljekovita svojstva.

Vidac: Prirodni lijek za bolesti oka i čuvar vašeg dobrog vida


vidac biljka - cuvar vida

Legenda govori da je vidac dobio latinski naziv Euphrasia prema grčkoj graciji Euphrosyini (čije ime znači radost) jer on obraduje svakoga, budući da liječi oči.

Zahvaljujući svom djelovanju, u narodu ga još nazivaju  i "oči Matere Božje" ili "roža Svete Lucije" te "vidovica“ jer je višestoljetnom tradicijom potvrđeno da je idealan prirodni lijek kod bolesti očiju.

Koristili su ga još i davne 1300.-te godine.

Alkemičar Arnoldus Villanovanus posvetio mu je hvalospjev  “Vini Euphrasiati tantopere celebrati“, rekavši da je povratio vid onima koji su dugo bili bez njega, a istraživač Hildamus je vjerovao da može popravit vid i onima starijima od 70 ili 80 godina.

Vidac je i danas dostupan i djelotvoran lijek svima onima koji muku muče s vidom i bolestima očiju, bez obzira je li riječ o starosti, infekcijama ili pošasti modernog doba – ekrana.

Sastav i ljekovitost vidca

Vidac u sebi krije glikozid rinantin, vitamin C, eterično ulje, masno ulje, smolu, gorke tvari, šećer, sol, eufrastan kiselinu i aromatične tvari.

Ima dugu upotrebu korištenja u narodnoj medicini, koja je u njemu prepoznala jedino sredstvo koje može pomoći kod ozbiljnih očnih problema,  čak i u slučajevima kada podbace i suvremeni lijekovi.

Vidac smiruje upale, potiče ozdravljenje, djeluje protiv virusa i bakterija, ublažava osjećaj suhoće i bolova u očima.

Djelotvoran je kod pritiska u očima i umora očiju nakon dugog perioda provedenog za računalom, na propuhu i u zadimljenim prostorima.

Donosi olakšanje i predstavlja prirodnu alternativu konvencionalnim kapima za oči i drugim sredstvima koji se koriste u liječenju očnih problema.


Može pomoći kod sljedećih tegoba:


  • infekcije svih dijelova oka
  • alergijske reakcije
  • iritis (upala šarenice)
  • blefaritis (upala očnog kapka)
  • keratitis (upala rožnice)
  • upala vjeđa
  • upala suznih kanala
  • kratkovidnost
  • suhoća ili umor oka
  • iritacije – dim, smog, umor očiju zbog korištenja računala
  • glaukom i očni tlak


Djelotvoran i kod respiratornih problema, probave i glavobolje 
Iako je najpoznatiji u liječenju bolesti oka, vidac liječi i respiratorne probleme, kao što je bronhitis, kod hunjavice i gripe.

Djelotvoran je u smirivanju bolova u želucu te smanjuje probavne smetnje. 

Preporučuje se i kod peludne groznice ili peludne hunjavice, budući da ublažava suzenje očiju,  peckanje i crvenilo oka.

Pozitivno  utječe na smirenje kod glavobolja, nesanice i tjeskobe.

Malo je poznato i da ljekovito djeluje kod trovanja nikotinom ili alkoholom, gdje ublažava utjecaj toksina u tijelu.

Do boljeg vida uz pomoć čaja i obloga

Za liječenje svih očnih problema, na raspolaganju vam je svježi sok od biljke ili sušeni vidac.

Od svježeg soka možete napraviti prirodne kapi za oči ili ga iskoristiti za obloge.

Prirodne kapi napravite na sljedeći način: svježi sok od vidca razrijedite destiliranom vodom i nakapajte po dvije kapi u oko.

Drugi način je priprema čaja kao kupke za ispiranje oka ili za obloge.

Pola čajne žličice suhe biljke prelijte s 2 dcl kipuće vode i ostavite da odstoji 1-2 minute.

Procijedite i mlakim čajem ispirite oči 2-3 puta na dan.

Od mlakog čaja možete napraviti i obloge. Ostavite ih na očima oko 5 minuta, dok ne primijetite da se oblog osušio.

Tijekom noći, oblog možete ostaviti i duže.

Uvijek koristite isključivo svježe pripremljeni čaj.

Ako imate vrlo osjetljive oči, čaj razrijedite s prokuhanom, mlakom vodom.

Za liječenje težih upala, vidac možete pomiješati s nevenom, kamilicom ili komoračem koji će pomoći u ublažavanju simptoma i bržem ozdravljenju.

Uz ovaj tretman, za jačanje očnog živca, preporučuje se 1-2 puta dnevno uzeti prstohvat (na vrh noža) samljevene suhe biljke vidca, oralno (možete ga npr. dodati u juhu).

Oblozi protiv ječmenca

Prelijte pet žličica biljke s 250 ml vruće vode i ostavite deset minuta da odstoji, a potom procijedite.

Procijeđeno bilje umotajte u gazu i prislonite na ječmenac. Oblog držite 5-7 minuta.

Toplina će pomoći očistiti ječmenac i ubrzati oporavak oka.


Čaj za jačanje vida

Dvije čajne žličice sušene biljke prelijte s dva decilitra kipuće vode, pustite da odstoji poklopljen petnaest minuta, uz povremeno miješanje, a zatim ga procijedite.

Pijte 3 puta dnevno po šalicu čaja, uvijek svježe skuhanog i nezaslađenog.


Primjena vidca u homeopatiji

Ova ljekovita biljka koju narodna medicina koristi već stoljećima, ima primjenu i u homeopatiji.

Ona koristi pripravak na bazi vidca Euphrasia c30 za liječenje vodenastog iscjetka iz očiju, praćenog osjećajem peckanja i boli uzrokovane jakim svjetlom.


Upozorenje
Bitno je napomenuti da glikozid rinantin u vidcu može prouzročiti simptome trovanja, ako se vidac uzima u prevelikim količinama, stoga je važno držati se preporučenih doza i savjeta pripreme.

Kod težih očni bolesti svakako se prije korištenja savjetujte sa stručnjakom fitoterapeutom.

Vidac trebaju izbjegavati trudnice, dojilje, osobe s komplikacijama žuči, akutnim čirom na želucu i dvanaestniku, te s bolesnom jetrom.
Pokreće Blogger.

Ads 468x60px

Followers

About Me

Featured Posts